Nematerijalna imovina je imovina koja se javlja u nefizičkom odnosno neopipljivom obliku i ima rok trajanja duži od godinu dana. Nematerijalna imovina se nalazi u aktivi bilance u sklopu dugotrajne imovine.

U nematerijalnu imovinu ubrajaju se: razni izdaci za razvoj, osnivački izdaci, patenti, koncesije, licencije, franšize, zaštitni znak, računalni softver, goodwill, dani predujmovi za nabavu nematerijalne imovine i ostala prava koja se nalaze u neopipljivom obliku, odnosno bez fizičkih obilježja. Nematerijalna imovina se može utvrditi kada:

• je odvojiva ili se može odvojiti od subjekta, razlučiti i prodati, prenijeti, licencirati, iznajmiti ili razmijeniti pojedinačno ili zajedno sa pripadajućim ugovorom imovinom ili obvezom
• proizlazi iz ugovornih ili drugih zakonskih prava, neovisno o tome dali se ta prava mogu prenositi ili odvojiti od subjekta ili od ostalih prava i obveza.

Nematerijalna imovina se priznaje kada postoji vjerojatnost da će buduće ekonomske koristi koje proizlaze iz te imovine pritjecati subjektu i trošak nabave se može pouzdano utvrditi.

Nematerijalna imovina se prestaje priznavati u trenutku otuđenja ili kade se ne očekuju buduće ekonomske koristi od te imovine.

Nematerijalna imovina se može steći:

• Eksterno (zasebno stjecanje – kupnja, razmjenom, državnim potporama ili stjecanje poslovnim spajanjima (goodwill))
• Interno (razvijanjem unutar poslovanja)

Nematerijalna imovina se početno mjeri po nabavnoj vrijednosti. Kasnije se nematerijalna imovina mjeri po modelu troška ili po modelu revalorizacije (fer vrijednost). Po modelu troška vrijednost nematerijalne imovine se izračunava na način da se trošak nabave umanji za amortizaciju i gubitke od umanjenja vrijednosti. Kod modela revalorizacije vrijednost nematerijalne imovine se izračunava na način da se povećanje fer vrijednosti priznaje kao revalorizacijska rezerva a smanjenje fer vrijednosti se priznaje kao rashod.