Transferne cijene u širem smislu označavaju sve uvjete i odredbe koje se primjenjuju na transakcije nastale među povezanim kompanijama osnovanim u različitim državama. U užem smislu, to su interne cijene koje povezana društva fakturiraju međusobno pri razmjeni usluga i dobara.
Radi navedenog, porezni obveznici koji imaju povezana društva koja plaćaju porez na dobit po različitim stopama, oslobođeni su plaćanja poreza (iz bilo kojeg razloga) ili imaju povezana društva koja plaćaju poreze u drugim poreznim jurisdikcijama (po potencijalno nižim stopama), mogu konsolidirano ostvariti veću neto dobit na način da obvezu poreza na dobit preliju u društvo koje ga ne plaća ili ga plaća po nižim stopama.
Međutim, s druge strane postoje zakonske odredbe na temelju kojih Porezna uprava ima zakonsko uporište osigurati da je svaki hrvatski porezni obveznik platio onoliko poreza na dobit u Hrvatskoj koliko bi platio da je imao isključivo odnos s nepovezanim osobama.
Skrećemo pažnju da odredbe zakona o porezu na dobit definiraju da će se poslovni odnosi između povezanih osoba priznati samo ako porezni obveznik raspolaže i na zahtjev poreznog inspektora dostavi na uvid studiju o transfernim cijenama. Radi navedenog preporuka je da se već prije zaključenja cijene usluga ili dobara prema povezanim društvima napravi studija te da se fakturiranje vrši u skladu s tržišnim cijenama utvrđenim prema studiji ili najkasnije prije nego li Porezna uprava zatraži na uvid studiju o transfernim cijenama.
U slučaju neposjedovanja studije o transfernim cijenama, Porezna uprava ima mogućnost korekcije porezne osnovice, zaračunavanja zateznih kamata, te terećenja za kaznu. Pravodobno pripremljena studija o transfernim cijenama jedina je mogućnost minimaliziranja rizika korekcije porezne osnovice.