Definiranje oporuke

Oporuka je pravni dokument kojim osoba izražava svoju posljednju volju u vezi s raspolaganjem imovine nakon smrti. Kao oporučitelj, oporukom imate pravo upravljati svojom imovinom nakon smrti, jednako kao što ste to mogli činiti za života. Oporuku oporučitelj mora sačiniti sam, bez mogućnosti zastupanja putem punomoćnika ili zastupnika, te ona ne smije biti sastavljena pod prijetnjom, prisilom ili prijevarom.

Zakonom o nasljeđivanju definirani su oblici oporuke, a nedostatak propisanog oblika može rezultirati nevaljanošću oporuke. Oporuka, osim što omogućuje precizno raspolaganje imovinom, može spriječiti obiteljske sporove i pravne komplikacije koje bi nastale bez nje.

Oblici oporuke

• Privatna oporuka – Oporuka koju oporučitelj sastavlja sam, bez prisustva javnih tijela.
  • Vlastoručna oporuka – oporučitelj ju vlastoručno napiše i potpiše, a korisno je navesti mjesto i datum sastavljanja.
  • Pisana oporuka pred svjedocima – oporučitelj pred dva svjedoka može potpisati pisanu oporuku, te se i svjedoci moraju potpisati na nju.
• Javna oporuka – Oporuku sastavljaju nadležna javna tijela kao što su suci, javni bilježnici ili konzultanti. Osobe koje ne mogu čitati ili se potpisati mogu sastaviti oporuku samo u ovom obliku. Svjedoci prisutni čitaju oporuku oporučitelju, koji je potom zajedno sa svjedocima potpisuje.
• Redovita oporuka – Može biti privatna pisana oporuka, javna oporuka ili međunarodna oporuka, a njen je oblik strogo propisan.
• Izvanredna oporuka – U izvanrednim okolnostima, oporučitelj može usmeno izjaviti svoju volju pred dva svjedoka. Ova vrsta oporuke vrijedi samo 30 dana nakon prestanka izvanrednih okolnosti.
• Međunarodna oporuka – Poseban oblik javne oporuke koja mora biti u pisanom obliku i valjana je bez obzira na mjesto imovine ili državljanstvo oporučitelja.

Ključna svrha oporuke je spriječiti bilo kakve sukobe nakon smrti osobe koja je stekla imovinu. Bez oporuke, nasljednici mogu imati različita očekivanja, što može dovesti do nesuglasica, osobito ako se, primjerice, biznis dijeli između dvije osobe. Jedna bi mogla željeti prodati, dok druga želi upravljati, što stvara poteškoće u dogovorima oko procjene vrijednosti i budućeg upravljanja.

Oporuka omogućuje jasno definiranje kako će se imovinom raspolagati, tko će biti nasljednik i u kojem trenutku nasljednik može preuzeti upravljanje. Nasljednik može biti vlasnik, ali možda neće odmah moći upravljati imovinom, posebno ako su, primjerice, djeca premlada ili još nisu spremna. U takvim slučajevima, oporukom se može imenovati izvršitelj koji će upravljati imovinom dok se ne ispune određeni uvjeti. Također, nasljednicima mogu biti postavljeni uvjeti koje trebaju ispuniti kako bi preuzeli imovinu.