Kada pričamo o uspješnim obiteljskim biznisima bitno je razmotriti 2 komponente. Prva se odnosi na  planiranje tranzicije, a druga na modele planiranja tranzicije koji su nam na raspolaganju kao osnivaču. Kada govorimo o planiranju, činjenica je da 70% osnivača nema plan tranzicije niti toga što će se dogoditi ako dođe nekakva hitna neplanirana situacija.

Očekujemo da nećemo imati izazova u budućnosti i neplaniranih situacija. Nadamo se da će jednog dana nasljednici uspješno ili bolje voditi posao. To su kriva načela i pretpostavke za vođenje biznisa. Proces tranzicije treba planirati, no postavlja se pitanje što treba planirati?

Pripremite plan za hitne intervencije

Iako se naizgled sve čini u redu, mora postojati plan za nekakve hitne intervencije. Primjerice, relativno ste mladi i vodite biznis, a još uvijek vam djeca nisu narasla da bi mogli biti nasljednici kroz nekoliko godina stoga mislite da nema potrebe da radite plan tranzicije ili plan nasljedstva.

Međutim, morate napraviti plan u slučaju da se dogodi neplanirana situacija. Primjerice, neplanirana situacija može biti neočekivana smrt osnivača i u tim situacijama biznis dolazi u nekakvu blokadu. Blokada znači donošenje odluka, a postavljaju se pitanja poput toga tko će biti taj koji donosi odluke, tko ima prava i punomoć te što je s bankovnim računima, potpisivanjem ugovora, plaćanjem prema dobavljačima i što je s obavljanjem novih poslova.

U tim situacijama je potrebno imati plan. Tko je taj upravitelj ili zamjenik? Kakav je tu savjetodavni odbor koji će se uključiti da bi se moglo realizirati sve što je isplanirano? Da li su sve punomoći stavljene na nekakvu funkciju? Što se događa sa svim ugovorima i pravnim elementima?

Prijenos unutar obitelji i prijenos trećim stranama

Kada pričamo o uspješnoj tranziciji obiteljskog biznisa, moramo razmisliti što je s planiranjem i svim planovima koji se trebaju napraviti i uzeti u obzir te koje su opcije dostupne kao osnivaču. Ono što je potrebno planirati nasljeđe generalno, ali isto tako je i potrebno složiti plan koji se treba dogoditi. Pretpostavimo da smo osnivač koji je odlučio napraviti tranziciju obiteljskog biznisa. Postavljate sami sebi pitanje koje su opcije, što sada i kako dalje.

Generalno postoje 2 modela koji su na raspolaganju: prijenos unutar obitelji i drugi model je prijenos trećim stranama. Kada pričamo o prijenosu to može biti sa naknadom, bez naknade, zamjena za neku vrstu imovine, prodaja članovima obitelji ili njihovo mentorstvo, donacija uz nekakav uvjet i slično. Ukoliko prenosite upravljanje i vlasništvo – taj proces može ići paralelno, a može ići odvojeno, u fazama ili postepeno. Možete pokušati i s načinom da djelomično prenosite upravljanje, a kasnije u potpunosti prenosite vlasništvo. Dakle, kada pričamo o prijenosu u obitelji onda imamo potencijalne vlasnike i datum kada će oni preuzeti to obnavljanje. Udjeli se mogu prenositi direktno fizičkim osobama kao svojim nasljednicima, a isto tako se to može prenijeti u neke pravne entitete kao što su to zaklade, na engleskom su to trustovi gdje se unosi nekakva imovina, imenuju se osobe koje mogu imati benefita od te imovine i imenuju se osobe koje će upravljati tim zakladama.

Imenovanje profesionalne uprave

Također, kada ne želimo prodati nekim trećim stranama već želimo da to ostane vlasništvo u obitelji ili kroz zaklade, a tada pričamo o imenovanju profesionalne uprave. Znači profesionalna uprava odnosi se na neke ljude koji nisu članovi obitelji i imenujemo ih za profesionalnu upravu ili za menadžment.

Prodaja biznisa

Za slučaj da nam nisu dostupne opcije prijenosa unutar obitelji iz razloga što članovi obitelji nisu zainteresirani ili nemaju kapaciteta, nismo skloni tome da vjerujemo nekim trećim stranama koje dolaze kao manageri, tada nam je zadnja nekakva opcija prodaja društva. To generalno nije zadnja opcija jer uvijek postoji ona najgora opcija gdje idete u likvidaciju nakon biznisa, ali pretpostavimo da biznis ima smisla i da ga želimo sačuvati i da on i dalje nastavi funkcionirati u jednoj formi ili drugoj. 

Stoga, treća nekakva opcija nakon obitelji i profesionalne uprave je prodaja biznisa. Postavlja se pitanje kada pokrenuti cijeli ovaj proces. Statistika govori da 70% osnivača nema plan, plan za hitne slučajeve ili intervencije i da im se nešto dogodi, a nisu se planirali maknuti iz uprave niti iz vlasništva. A isto tako nemaju niti plan nasljeđivanja na buduće generacije. Oni zapravo odgađaju tu odluku koliko god je moguće iz dva razloga. Prvo, ne žele se zamjeriti svojoj djeci jer trebaju početi pričati o tome tko će biti nasljednik, ne žele imenovati nekog za koga misle da je sposobniji jer će se tako zamjeriti ostalim članovima obitelji te misle da će se stvari posložiti same po sebi.

Započnite s planiranjem tranzicije što ranije

Ono što je dobra praksa ako ste osnivač i imate 55 godina je da počnete planirati o tom nasljeđivanju. Idealno bi bilo da ste 10 godina prije najavili svoj izlazak, znači u idealnim uvjetima imate 45 godina i za 10 godina izlazite iz uprave, odnosno iz vlasništva i samim time ste dali poruku i signal te dovoljno vremena budućim nasljednicima da se pripreme. Ako planirate prodaju biznisa, treba računati da je potrebno 1-3 godine da se biznis proda onom idealnom kupcu po nekakvim povoljnim uvjetima za vas. Stoga, potrebno je uzeti u obzir da je potreban određeni vremenski period i planiranje kako bi se osigurala uspješna tranzicija obiteljskog biznisa.

Autor: mr.Danijel Pevec, dipl.oec., ovl.savjetnik za obiteljske biznise (CFBA), ovl.poslovni savjetnik (CMC), certificiran medijator, ovl.rač., ovl.int.revizor, ovl.procjenitelj, ovl.inv.savjetnik, ovl.rač.forenzičar, certificirani voditelj održivih financija