Nakon jedne generacije kao partnerstvo braće i sestara, obiteljski biznis obično prelazi na veću skupinu rođaka, ulazeći u fazu suradnje rođaka. Baš kao što su izazovi i poteškoće faze partnerstva braće i sestara bili različiti od izazova faze koju je vodila osnivačeva generacija, tako se i izazovi faze III, suradnja rođaka, dramatično razlikuju od onih u fazi Partnerstva braće i sestara. Faza III postaje ravnoteža. Obitelj je mnogo veća, a vlasništvo nad poslom znatno je raspršenije. S jedne strane, obiteljski dioničari moraju znati da su slobodni likvidirati svoje dionice i izaći iz vlasništva bez da ih se “izopći” iz obitelji. S druge strane, poslu je očajnički potrebno da članovi obitelji ostanu kao dioničari. U fazi braće, cilj je bio jednakost braće i sestara. Ulagani su svi napori kako bi se osiguralo da braća i sestre dobiju jednake nasljedstva i jednako pravo glasa. Međutim, u fazi III, rođaci moraju naučiti prihvatiti činjenicu da jednakost više nije moguća. Ako jedan od braće i sestara ima samo jedno dijete, a drugi pet, gotovo da nema načina da rođaci drže jednake udjele. Volja za dijeljenjem osjetljivih, osobnih informacija koje je bila tako važna generaciji braće, sada je mnogo manje potrebna u fazi rođaka.

Do faze III, obiteljski biznisi primijenili su, kad god je to primjereno, lekcije koje su obrađene u dvije prethodne faze. Ako nisu, rođaci sada poduzimaju ispravne korake i implementiraju ih što je brže moguće, istovremeno prelazeći na rješavanje sljedećih lekcija, koje su ključne za fazu III.

Prilagodljiva kultura

Ako je zadatak generacije braće i sestara voditi stratešku i organizacijsku obnovu, odgovornost treće generacije rođaka je proširiti taj uspjeh i preoblikovati korporacijsku kulturu tako da bude prilagodljiva i da podržava i potiče kontinuiranu prilagodbu i promjenu. Time rođaci osiguravaju da je društvo usklađeno s potrebom za čestom strateškom obnovom. U fazi III, obiteljski biznis je veći i složeniji. Možda čak obuhvaća nekoliko poslova ili nekoliko linija proizvoda. U generaciji rođaka i nadalje, kultura se mora temeljiti na filozofijama i vrijednostima, umjesto na “To je način na koji to radimo ovdje”. Ako ste član generacije rođaka, važno je da ne razmišljate samo o tome kako je djed to radio ili kako su ujna i ujak radili. To će ometati vašu sposobnost da stvari vidite drugačije ili da napravite potrebne modifikacije.

Duh poduzetništva

Uspješne obitelji koje posjeduju društva uprizoruju ono što se smatra “duhom poduzetništva”. Otvoreni su i prilagodljivi što se tiče same definicije svog poslovanja. Umjesto da kažu da se bave određenim sektorom, oni konstantno istražuju nove sektore za ulaganje. Jednostavno prelaze na ono što ima smisla i, prema potrebi, redefiniraju poslovanje tijekom vremena.

Kreativni kapital

Društvo će se morati transformirati, a kapital će morati biti uložen ili ponovno uložen kako bi omogućio rast, pokretanje novih poduhvata ili akviziciju drugih poduzeća. Obitelj mora naći izvore kapitala koje dosad nije trebala pronaći. Postoji niz opcija koje su im na raspolaganju: izaći na burzu, posuđivati više novca od banke nego što su navikli ili prodati dio društva. Vrlo se malo obitelji osjeća ugodno s ovim izborima. U mnogo slučajeva, kažu: “To je protiv naše kulture. Odrasli smo u ovom poslu. Ostat ćemo privatni i nećemo imati puno dugova. Ne želimo partnere.” Ipak, znaju da moraju biti u mogućnosti prikupiti kapital.

Fleksibilna politika dividendi

Kako obiteljski biznisi postaju zreliji, obično isplaćuju dividende, osobito kada postoje članovi obitelji koji su vlasnici, ali nisu uključeni u upravljanje poslovanjem. Ono što se često događa jest da se godišnje dividende postavljaju na fiksne iznose – na primjer, 2 dolara po dionici ili 50.000 dolara po dioničaru. Najuspješnije obitelji koje posjeduju biznise prepoznaju da bi dividende trebale biti promjenjive. Distribucija bi trebala odražavati stvarnu sposobnost društva za isplatu i trebala bi biti povezana s dobitkom. Dakle, kada dobit raste, dividende rastu, ali kada dobit opada, dividende se smanjuju. Kada su dividende promjenjive, dioničari dolaze do razumijevanja da su dividende funkcija uspjeha društva.

Beskonačni horizont vremena

Često kažemo da obiteljska društva imaju prednost u pogledu dugoročnog planiranja.  Kada obitelji s beskonačnim pogledom donosi poslovne ili investicijske odluke, često razumiju da te odluke možda neće napraviti veliku financijsku razliku za 10 ili 15 godina. Ono što zapravo govore je: “Ako povećava unutarnju sposobnost preživljavanja, dugovječnost, kontinuitet i snagu poslovanja za 15 godina, to je dobra stvar za učiniti.” Imati beskonačni horizont vremena vodi do potpuno drugačijeg načina razmišljanja.

Obiteljski sastanci

Jedna od ključnih stvari koje uspješne obitelji koje posjeduju obiteljska poduzeća rade kako bi održale obitelj na okupu jest održavanje obiteljskih sastanaka, obično jednom do tri puta godišnje. Obiteljski sastanci razlikuju se od sastanaka uprave i sastanaka dioničara – koji su usmjereni na posao – obiteljski sastanci usredotočuju se na interese obitelji. Njihova svrha je izgraditi koheziju obitelji i pojačati njezin osjećaj identiteta kao obitelji. Obiteljski sastanci su poželjni puno prije nego što se dođe do treće faze, ali od treće generacije postaju neophodni. U trenutku kada se obitelj povećala, raspršila, a članovi obitelji sve više udaljeni od početaka poslovanja, obiteljski sastanci mogu usaditi osjećaj zajedništva i stvoriti osjećaj obiteljske svrhe.

Aktivno i uključeno vlasništvo

Postoji stvarna razlika između pasivnog i aktivnog vlasništva. Poželjno je da vlasništvo obuhvaća tri stvari: Biti informiran o poslovnoj strategiji i podržavati je, služiti kao ambasador društva u ime obitelji i biti obrazovani upravitelji. Kada su vlasnici pasivni, nisu vidljivi, a menadžeri i zaposlenici izvan obitelji počinju postavljati pitanja.

Poštovanje menadžera i upravljanja

Važan dio obrazovanja vlasnika ili članova obitelji je stvarno vjerovanje i razumijevanje da upravljanje poslovanjem predstavlja vrlo kompleksan i zahtjevan izazov. To zahtijeva talente koje posjeduje vrlo mali broj ljudi. Uspješne obitelji koje posjeduju posao prepoznaju to i duboko poštuju niz vještina koje izvrsni menadžeri donose u taj posao.

Briga o članova obitelji “u potrebi”

S vremena na vrijeme, pojedinci u proširenoj obitelji će imati osobne probleme ili posebne potrebe. Kada netko prolazi kroz teško razdoblje, obitelj treba reagirati – bilo da pomaže osobi u traženju savjetovanja ili drugih resursa ili pruža emocionalnu ili čak financijsku podršku.

Zaključak

Zaključno, uspješne obitelji koje posjeduju biznise uspostavljaju i održavaju ključne principe kako bi osigurale dugoročnu vitalnost svojih poslovnih entiteta. Aktivni angažman vlasnika u poslovanju, uz duboko poštovanje prema menadžmentu i njihovim vještinama, ključni su za održavanje stabilnosti društva. Uz pažljivo upravljanje vlasništvom i potrebama članova obitelji, obiteljski poslovi mogu osigurati kontinuitet i trajnost kroz generacije.

Ukoliko prodajete vlastito društvo, radite prijenos vlasništva na mlađe generacije ili želite nastaviti rasti preuzimanjem drugih društava, slobodno nas kontaktirajte.

Autor bloga: Mislav Žunac, Odjel Financije