Prilikom procesa procjene vrijednosti ili prodaje društva, financijska se izvješća moraju normalizirati ili „prilagoditi“. Ukoliko ste vlasnik društva, vjerojatno ste vodili svoje poslovanje na porezno najefikasniji način uz maksimiziranje vlasničkih pogodnosti.
Možda ste sebi i članovima svoje obitelji dali što je moguće više povlastica i beneficija, zadržali potomstvo na platnom popisu i provukli razne privatne troškove kroz svoje poslovanje — sve to pridonosi smanjenoj zaradi, a time i smanjenoj vrijednosti vašeg društva.
Proces normalizacije uključuje brojne prilagodbe vaših financijskih izvješća kako bi se mogla identificirati stvarna financijska slika vašeg poslovanja.
Uobičajene stavke koje možemo prilagoditi su:
- Plaće i povlastice,
- Troškovi ili prihodi za koje se ne očekuje da će se ponoviti ili nastaviti nakon prodaje,
- Osobni troškovi, kao što su osobni automobil, osiguranje, mobitel, briga o djeci, medicinski i putni troškovi,
- Amortizacija,
- Investicijski ili drugi neoperativni troškovi ili prihodi,
- Plaćanje kamata na sve poslovne zajmove,
- Prihodi koji nisu vezani uz „core“ biznis.
U nastavku teksta donosimo više informacija o stavkama normalizacije, koje se stavke mogu, a koje ne mogu normalizirati.
Kategorije normalizacije
- Diskrecijski troškovi su troškovi koje plaća društvo, a koji predstavljaju osobnu korist vlasniku. Da bi se trošak kvalificirao na ovaj način, mora donositi osobnu korist vlasniku, a ne društvu ili zaposlenicima. Te troškove mora platiti društvo i dokumentirati ih kao trošak u Računu dobiti i gubitka.
- Izvanredni troškovi su oni koje je društvo platilo, a koji su izuzetni, tj. za koje se ne smatra da će se ponavljati u budućnosti. Primjeri uključuju troškove povezane s prirodnim katastrofama, preseljenjem poslovanja ili tužbom. Primjer koji ne ispunjava uvjete uključuje marketinšku kampanju koja nije uspjela.
- Neoperativni prihodi i rashodi su izvanredni prihodi i rashodi koji nisu povezani s poslovanjem, kao što su kamate zarađene od ulaganja, prihodi od prodaje opreme koja se više ne koristi u poslovanju ili nagodbe osiguranja.
Kategorije koje ne bi trebalo normalizirati
- Najamnina: Ako ste vlasnik nekretnine, najamninu treba prilagoditi trenutnim tržišnim cijenama najma. Taj bi se iznos trebao temeljiti na trošku najma nekretnine, a ne na trošku vlasništva.
- Neplaćeni članovi obitelji: Plaće za zaposlene članove obitelji trebale bi se prilagoditi na temelju troškova na tržištu. Treba pribrojiti i plaće za članove obitelji koji ne rade.
- Zaposlenici: Plaće za nedovoljno plaćene zaposlenike, kao što su članovi obitelji koji rade u poduzeću, trebaju se prilagoditi tržišnoj vrijednosti.
- Oglašavanje: vlasnici često pokušavaju ukloniti naknade povezane s oglašavanjem jer smatraju da oglašivačka kampanja nije donijela nikakav posao te se smatra uzaludnim troškom. Međutim, razvoj uspješnih reklamnih kampanja uvijek uključuje rizik. Ovo je poslovni trošak i ne može se ukloniti samo zato što je kampanja bila neuspješna. Novi vlasnik mora nastaviti reklamirati i plasirati posao, a mnoge kampanje su neuspješne.
- Prihod „na crno“: Neprijavljeni gotovinski primici trebali bi biti prikazani na druge načine.
- Troškovi reprezentacije: Večere s klijentima ključan su način izgradnje odnosa. Ovi troškovi nikako ne bi trebali biti uklonjeni, već se eventualno može razmišljati o njihovom ograničavanju ili smanjenju.
- Plaća: Iznad prosječne plaće zaposlenika ne treba uklanjati. To se, međutim, može identificirati kao trošak koji bi se mogao smanjiti.
Ako imate u planu prodati svoj biznis, želite akvizirati druga društva ili vam je potrebna procjena vrijednosti, slobodno nam se obratite povratno za više informacija.
Autor: Mislav Žunac