Postoje brojni razlozi zašto se vlasnik društva ili njegova uprava odlučuje za korištenje usluge procjene vrijednosti. Nekad se radi o pripremi društva za dokapitalizaciju radi potrebe pribavljanja financiranja, zatim se može raditi o izdvajanju dijela poslovanja koje se želi prodati ili društvo jednostavno želi izaći na burzu i potrebno je napraviti pripremu za inicijalnu javnu ponudu (IPO).
Možda jedan od vlasnika ne želi više biti dijelom vlasničke strukture te želi isplatu ili se jednostavno radi o prodaji 100 % vlasničkih udjela nekoj od zainteresiranih strana.
Nebitno o kojim razlozima se radi i koju potrebu društvo ima, procjena pokušava dati odgovor na pitanje koliko nešto vrijedi. To nešto može biti dio udjela u vlasništvu jednog od suvlasnika, a može biti i cjelokupna vrijednost društva u koju spada i njegova nematerijalna imovina.
U nastavku teksta pogledajte kako se može napraviti procjena vrijednosti nematerijalne imovine prema dohodovnom pristupu.
Dohodovni pristup procjene
Kako bi se nematerijalnu imovinu moglo procijeniti i saznati njezinu vrijednost, ona se mora identificirati kao odvojiva. To znači kako se može odvojiti ili razlučiti od subjekta te prodati, prenijeti, licencirati, iznajmiti ili razmijeniti, zasebno ili zajedno s pripadajućim ugovorom, imovinom ili obvezom. Jednako tako mora proizlaziti iz ugovornih ili drugih zakonskih prava, neovisno o tome mogu li se ta prava prenositi ili odvojiti od subjekta ili od ostalih prava i obveza.
Najčešće identificirana nematerijalna imovina jesu ugovori s kupcima te brand (robne marke), a postoje tri pristupa koja se koriste prilikom procjene vrijednosti: tržišni pristup, troškovni pristup te dohodovni pristup.
Dohodovni pristup daje indikaciju vrijednosti diskontiranjem budućeg novčanog toka na sadašnju vrijednost. Po dohodovnom pristupu, vrijednost imovine određuje vrijednost dohotka, novčanog toka ili ušteda na troškovima koje imovina može generirati, a za procjenu nematerijalne imovine koristi tri metode:
- Metoda viška zarade (eng. Multi excess earnings method)
- Relief-from-royalty metoda
- „With and without“ metoda
Metoda viška zarada (eng. Multi excess earnings method – MEEM)
Metoda viška zarada tehnika je procjene koja se obično koristi za mjerenje fer vrijednosti nematerijalne imovine. Temeljno načelo na kojem se zasniva metoda viška zarade, izdvajanje je neto zarade koja se može pripisati imovini koja se procjenjuje. Novčani tokovi se općenito koriste kao osnova za primjenu ove metode, a fer vrijednost nematerijalne imovine jednaka je sadašnjoj vrijednosti inkrementalnih novčanih tokova nakon oporezivanja (višak zarade), koji se mogu pripisati isključivo nematerijalnoj imovini tijekom njezinog preostalog vijeka trajanja.
Mjerenje fer vrijednosti nematerijalne imovine počinje procjenom očekivanog neto prihoda određene grupe imovine. Troškovi imovine tada se oduzimaju od ukupnih neto novčanih tokova nakon oporezivanja, predviđenih za kombiniranu grupu imovine, kako bi se dobio višak zarade koji se može pripisati nematerijalnoj imovini.
Goodwill je isključen iz procjene jer se općenito ne promatra kao imovina koja se može pouzdano izmjeriti. Višak novčanih tokova tada se diskontira na neto sadašnju vrijednost.
Relief-from-royalty metoda
Relief-from-royalty metoda uobičajena je metoda za mjerenje fer vrijednosti nematerijalne imovine koja je često predmet licenciranja, kao što su trgovačka imena, patenti i vlasničke tehnologije.
Temeljni koncept na kojem se temelji ova metoda je davanje kupcu usporedivih prava na korištenje imovine koja je predmet procjene, ali putem licence jer je imovina u vlasništvu treće strane. Fer vrijednost imovine je sadašnja vrijednost licenciranih naknada, koje se izbjegavaju vlasništvom nad tom imovinom (tj. ušteda od tantijema). Za odgovarajuću primjenu ove metode, ključno je razviti hipotetsku stopu po kojoj se tantijemi procjenjuju.
Odabir stope po kojoj se tantijemi procjenjuju zahtijeva prosudbu, jer većina robnih marki, trgovačkih naziva, zaštitnih znakova i intelektualnog vlasništva imaju jedinstvene karakteristike. Ukoliko je dostupna, stvarna stopa po kojoj se tantijemi naplaćuju, najbolja je početna točka za procjenu. Korištenje dostupnih tržišnih podataka također se može koristiti za odabir stope po kojoj će se tantijemi procjenjivati.
U nedostatku tržišnih stopa, razvijene su druge metode za procjenu stopa tantijema. To uključuje metodu podjele dobiti (u kojoj se dobit poduzeća raspoređuje na različite poslovne funkcije), metodu povrata na imovinu (u kojoj se povrat na drugu imovinu oduzima od dobiti poslovanja) i metodu usporedive dobiti (u kojoj se razmatraju mjere profitabilnosti subjekata ili poslovnih jedinica koje obavljaju aktivnosti slične onima koje pruža nematerijalna imovina).
„With and without“ metoda
Temeljni koncept „with and without“ metode predviđa vrijednost nematerijalne imovine kao razliku između uspostavljenog tekućeg poslovanja i onoga u kojem nematerijalna imovina ne postoji.
Ukoliko se nematerijalna imovina može obnoviti ili zamijeniti u određenom vremenskom razdoblju, utoliko je razdoblje izgubljene dobiti, koje bi se uzimalo u obzir pri vrednovanju nematerijalne imovine, ograničeno na vrijeme obnove. Međutim, dodatni troškovi potrebni za obnovu nematerijalne imovine, također povećavaju razliku između scenarija te prema tome i vrijednost nematerijalne imovine.
„With and without“ metoda procjene je najprimjenjivija za imovinu koja daje inkrementalne koristi, bilo kroz veće prihode ili niže troškove, ali gdje postoji druga imovina koja potiče generiranje prihoda. Ključni pretpostavke ove metode su o tome koliko je vremena i dodatnih troškova potrebno za ponovno stvaranje nematerijalne imovine, kao i iznos izgubljenih novčanih tokova koji bi se trebali pretpostaviti tijekom tog razdoblja.
Ukoliko Vam treba usluga procjene vrijednosti i ne znate pravilno odrediti vrijednost nematerijalne imovine, utoliko nam se slobodno obratite za pomoć.
Autor: Mateja Đurić