Poslovni subjekti u Republici Hrvatskoj sve su više orijentirani na izvoz proizvoda i usluga prema ciljanim inozemnim tržištima. Osim što je to i strateška odrednica domaćeg gospodarstva radi postizanja veće konkurentnosti na tržištu, ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju sve više društava počelo je raditi poslove u stranim državama.
Kako se često događa da za takve poslove ne angažiraju samo djelatnike iz zemlje gdje je posao ugovoren, već šalju i vlastite koji su prijavljeni u Republici Hrvatskoj i sukladno domicilnim zakonima primaju plaću, svi takvi djelatnici smatraju se izaslanim radnicima ako su na radu u inozemstvo u neprekidnom trajanju duljem od trideset dana.
Zakon o doprinosima, koji uređuje status izaslanih radnika, službeno definira iste kao: „Osobe osigurane po osnovi radnog odnosa koja je od poslodavca sa sjedištem u RH upućena u inozemstvo radi obavljanja poslova za poslodavca, a koja u skladu s propisima o obveznim osiguranjima i međunarodnim ugovorima o socijalnom osiguranju za vrijeme rada u inozemstvu ostaje u sustavu obveznih osiguranja RH.
U nastavku teksta pročitajte koje zakonodavne uvjete trebate zadovoljiti i kako se radi obračun naknade za sve takve djelatnike.
Pisani ugovor ili potvrda o radu
Društva koja privremeno upućuju djelatnike na rad u inozemstvo, a čiji je rad u neprekidnom trajanju duljem od 30 dana, trebaju imati sastavljen pisani ugovor o radu ili pisanu potvrdu uz sklopljeni ugovor o radu. Bez tih dokumenata Društvo ne smije slati svoje djelatnike na privremeni rad u inozemstvo.
Stavke koje su obvezne ili se mogu uputiti na odgovarajući drugi zakon, prilikom sklapanja ugovora o radu su iduće:
- Podaci o strankama, njihovo prebivalište i sjedište
- Mjesto rada
- Naziv posla na koje se djelatnik zapošljava
- Dan početka rada
- Trajanje ugovora
- Trajanje plaćenog godišnjeg odmora
- Otkazni rok
- Osnovna plaća i dodaci na plaću
- Trajanje radnog dana i tjedna
U slučaju kada se radi o izaslanim radnicima, isti treba sadržavati i dodatne podatke koji se odnose na iduće:
- Trajanje rada u inozemstvu
- Raspored radnog vremena
- Pravo na neradne dane i blagdane tijekom kojih se ne radi
- Valuta u kojoj se isplaćuje plaća
- Druga primanja u novcu i naravi na koja radnim ima pravo
- Uvjeti kada se radnik vraća u zemlju podrijetla
Plaće izaslanih radnika u poreznom i socijalnom sustavu
Kod plaća koje se odnose na izaslane radnike, poslodavac mora voditi računa o tome je li sklopila i primjenjuje li Republika Hrvatska ugovore o socijalnom osiguranju s državama u koje su radnici poslani na obavljanje radova ili se radi o državama s kojima Republika Hrvatska nema potpisan ugovor koji adresira navedenu stavku.
Nadalje, ako se radnik šalje u države pripadnice Europske unije, propisi s područja socijalnih osiguranja koji se primjenjuju na domicilnom tržištu moraju biti koordinirani s Uredbama Europske unije.
Slično je i s oporezivanjem plaća koje je uređeno sukladno zakonodavnom okviru poreznih propisa Republike Hrvatske ili prema ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s onim državama s kojima je potpisan takav ugovor.
Praksa načelno govori kako se mogu pojaviti idući slučajevi kada se radnik šalje na rad u inozemstvo:
- Odlazak u državu članicu Europske unije s kojom Hrvatska ima potpisan ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja
- Odlazak u državu s kojom Hrvatska primjenjuje ugovor o socijalnom osiguranju i ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja
- Odlazak u državu s kojom Hrvatska ne primjenjuje ugovor o socijalnom osiguranju, a primjenjuje ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja
- Odlazak u državu s kojom Hrvatska nije sklopila ni Ugovor o socijalnom osiguranju niti Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja
Odlazak na rad u države članice Europske unije
U slučaju kada se radi o zaposlenim i samozaposlenim osobama koje se kreću unutar tržišta rada zemalja članica Europske unije, može se primjenjivati zakonodavstvo samo jedne države. Na radnike koji odlaze u inozemstvo primjenjuje se dakle domicilno zakonodavstvo i radnici ostaju u sustavu socijalnog osiguranja Republike Hrvatske.
Prije odlaska na rad u neke od zemalja članica EU-a , potrebno je dobiti potvrdu A1 koja služi kao dokaz pripadnosti sustavu socijalnog osiguranja, a za izdavanje iste je nadležan Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.
A1 dozvola izdaje se samo ako su zadovoljeni idući uvjeti:
- Rad ne traje duže od 24 mjeseca
- Djelatnik koji odlazi ne mijenja nekog drugog djelatnika
- Prije odlaska na rad se na tu osobu primjenjivalo domicilno zakonodavstvo u trajanju od najmanje mjesec dana
- Poslodavac redovito obavlja osnovnu djelatnost u matici državi
- Postoji neposredna veza djelatnika i poslodavca tijekom obavljanja rada u inozemstvu
Također, poslodavac je dužan putem tiskanice M-3P promijeniti status djelatnika u mirovinskom osiguranju jer se za istoga plaćaju doprinosi na uvećanu osnovicu od 20 posto, a koju čini plaća koju djelatnik za jednake ili slične poslove ostvaruje u RH u skladu s propisima iz područja rada.
Odlazak na rad u zemlje koje nisu članice Europske unije
Ukoliko djelatnici nekog društva odlaze na rad u državu s kojom Republika Hrvatska primjenjuje Ugovor o socijalnom osiguranju, oni ostvaruju prava na zdravstvenu zaštitu prema Pravilniku o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite.
Za odlazak u te države potrebno je od strane poslodavca pribaviti potvrdu od strane Hrvatskog Zavoda za zdravstveno osiguranje, a sami zahtjev mora sadržavati iduće:
- T4 tiskanicu
- Ugovor o radu s posebnim uzglavcima propisanim čl. 18. Zakona o radu
- Akt o upućivanju radnika na rad u inozemstvo
- Liječničku potvrdu ne stariju od 90 dana.
Za odlazak u sve druge države, one koje nisu članice EU-a i s kojima Republika Hrvatska nema potpisane ugovore, o socijalnom osiguranju, poslodavac prolazi postupak kao i u prethodnom slučaju, ali je osim obveznih doprinosa dužan plaćati i doprinos na propisanu osnovicu za izlistane djelatnike po stopi od 10 posto za slučaj ozljede ili nezgodne na radu.
Plaćanje doprinosa za izaslane djelatnike
Sukladno Zakonu o doprinosima, određena je visina osnovice za plaćanje doprinosa, a obveznik plaćanja je poslodavac u Republici Hrvatskoj.
Osnovica je tako najveća plaća koju bi djelatnik za jednake ili slične poslove ostvario u RH, uvećana za 20 posto, a pod plaćom kao osnovicom za plaćanje doprinosa smatra se plaća za cijeli mjesec.
U slučaju kada se radi o dijelu mjeseca, osnovica se određuje od razmjernog dijela plaće uvećane za 20 posto. Mjesečna osnovica za rad s punim radnim vremenom ne može biti niža od najniže mjesečne osnovice uvećane za 20 posto. Jednako tako svi primici koje djelatnik dobije kao vid plaće, pribrajaju se osnovici za plaćanje doprinosa.
Za osobe s prvim zaposlenjem i osobe mlađe od 30 godina, poslodavac je oslobođen plaćanja doprinosa na plaću za rad koja se uzima kao osnovica za plaćanje doprinosa (godinu dana za osobe s prvim zaposlenjem i pet godina za osobe mlađe od 30 godina, ali je dužan i dalje plaćati doprinose za one primitke koji se tretiraju kao plaće u naravi, bonusi i slično.
Stope po kojima se plaćaju doprinosi su iduće:
A) Doprinosi iz plaće – doprinos za mirovinsko osiguranje po stopi od 20 % (I. stup 15 % + II. stup 5 % )
B) Doprinos na plaću – doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje 16,5 %.
Ukoliko imate izaslane djelatnike na radu u inozemstvu i zanima Vas obračun plaća, utoliko nam se slobodno obratite za pomoć
Autor: Adrijana Kudrić