Nematerijalna imovina je nemonetarna imovina koja se ne pojavljuje u fizičkom obliku može se identificirati i ima rok trajanja duži od godinu dana, a nalazi se u aktivi bilance u sklopu dugotrajne imovine.
Hrvatski standardi financijsko izvješćivanja („HSFI“ u daljnjem tekstu), kao i Međunarodni računovodstveni standardi („MRS“ u daljnjem tekstu), uređuju računovodstveno postupanje s nematerijalnom imovinom, ovisno koje je veličine društvo. Mala, mikro i srednja društva obveznici su primjene „HSFI-a“, dok su velika društva i ona od javnog interesa obveznici „MRS-a“.
Jednako tako da bi neka stavka nematerijalne imovine odgovarala definiciji iste, mora imati određena obilježja koja su propisana navedenim računovodstvenim standardima. Ta se obilježja odnose na mogućnost identificiranja nematerijalne imovine, nadzor nad istom od strane poslovnog subjekta te očekivanje budućih materijalnih koristi.
U nastavku teksta pročitajte više o nekim računovodstvenim postupcima s dugotrajnom nematerijalnom imovinom.
Obilježja
Kao što smo prethodno napisali, nematerijalna imovina ima iduća obilježja:
- Prepoznatljiva je
- Društvo treba imati nadzor nad njom
- Generira buduće ekonomske koristi
Kada je nematerijalna imovina utvrdiva i može se identificirati, ona je prepoznatljiva i može se jasno razlikovati u odnosu na goodwill. S obzirom kako se goodwill u procesu spajanja i preuzimanja („M&A proces“ u daljnjem tekstu) gleda kao imovina koja se priznaje i omogućava buduće ekonomske koristi od ostale imovine stečene putem M&A procesa, ona nije pojedinačno utvrđena i odvojeno priznata.
Odvojivost znači kako se imovina može izdvojiti iz nekog društva i zatim prodati, licencirati, prenijeti dalje, pojedinačno ili zajedno s povezanim ugovorom, nekom utvrdivom obvezom ili nekim utvrdivim sredstvom, a može proizlaziti i iz ugovornih ili drugih zakonskih prava.
Nadzor nad nematerijalnom imovinom društvo ima ako može ostvariti buduće ekonomske koristi, a da istovremeno ograniči pristup tim koristima drugim poslovnim subjektima. Te su koristi uređene i zakonodavno putem zaštićenih prava na sudu, ali se mogu zaštiti i na temelju sklopljenog ugovora.
Neke od klasičnih koristi koje nastaju od nematerijalne imovine su:
- Prihod od usluga
- Prihod od prodaje proizvoda
- Druga primanja kao posljedica korištena nematerijalne imovine
- Uštede troškova
Priznavanje nematerijalne imovine
Kada društvo dokaže kako nematerijalna imovina ima sva obilježja iste te ispunjava mjerila za priznavanje sukladno stavkama „HSFI-5“ te „MRS-38“, ona se može priznati kao stavka imovine u bilanci društva. Priznaje se isključivo i ako je trošak takve imovine moguće pouzdano izmjeriti te kada društvu pritječu buduće ekonomske koristi koje joj se mogu pripisati. Početno se nematerijalna imovina mjeri prema trošku nabave, a vjerojatnost budućih ekonomskih koristi ocjenjuje se razumnim i utemeljenim pretpostavkama.
U slučaju zasebno nabavljene materijalne imovine, cijena koju društvo plaća za stjecanje ujedno je i očekivanje gospodarske koristi za društvo, a kod takvog stjecanja obično je moguće pouzdano izmjeriti i trošak nematerijalne imovine. Trošak uključuje:
- nabavnu cijenu imovine ( uključuje carine i nepovratne poreze na nabavu nakon odbitka popusta i rabata)
- one troškove koji se mogu izravno pripisati pripremi te imovine za predviđenu upotrebu
Troškovi se ujedno mogu izravno pripisati troškovima nabave i u tom slučaju radi se o idućim troškovima:
- troškovi primanja zaposlenih koji su vezani za osposobljavanje imovine za predviđenu upotrebu
- honorari vezani za osposobljavanje imovine
- troškovi ispitivanja imovine
Trošak uvođenja novog proizvoda ili usluge, trošak poslovanja na novoj lokaciji te administrativni i opći troškovi nisu dio troškova nabave nematerijalne imovine. Kada se navedena imovina osposobi za rad, sukladno inicijalnom planu vodstva Društva, prestaje i priznavanje troškova u knjigovodstvenoj vrijednosti nematerijalne imovine.
Kod M&A procesa, trošak nabave nematerijalne imovine je njezina fer vrijednost na dan stjecanja dok se kod imovine stečene državnim potporama rukovodi „MRS-20“ gdje Društvo može odabrati da na početku prizna nematerijalnu imovinu i potporu po poštenoj fer vrijednosti ili da prizna nematerijalnu imovinu prema nabavnoj vrijednosti smanjenoj za iznos potpore.
Nematerijalna imovina stvorena unutar društva
Nekada je teško procijeniti ispunjava li navedena imovina uvjete za priznavanje radi problema kod utvrđivanja postoji li i hoće li neka imovina generirati buduće ekonomske koriste, a i zbog pouzdanog određivanja troška nabave.
Zato su propisani posebne smjernice i zahtjevi kod „HSFI-5“ i „MRS-38“ koje adresiraju navedeno, uz opće zahtjeve za priznavanjem i početnim mjerenjem nematerijalne imovine. Društvo kod utvrđivanja ispunjava li imovina mjerila za priznavanje dijeli stvaranje imovine na:
- fazu istraživanja
- fazu razvoja
U fazi istraživanja se nematerijalna imovina ne priznaje, a izdatci za istraživanje priznaju se kao rashod u trenutku nastanka. U fazi razvoja nematerijalna imovina se priznaje ako društvo može dokazati iduće
- generiranje buduće ekonomske koristi,
- namjera dovršenja imovine i njezina kasnija upotreba,
- dostatnost resursa za dovršetak nematerijalne imovine te kasniju mogućnost upotrebe ili prodaje,
- dokazana tehnička izvedivost dovršenja,
- vlastitu mogućnost pouzdanog mjerenja troška koji se pripisuju razvoju.
Ako neka od prethodnih stavki nisu zadovoljene, trošak se priznaje kao rashod u trenutku nastajanja.
Uz troškove proizašle iz faze internog istraživanja vezane za nematerijalnu imovinu, računovodstveni standardi zabranjuju i priznavanje interno dobivenog goodwilla, kao i interno razvijena robna imena – brandove, izdavačke naslove, impresume, popise klijenata i stavke sličnog sadržaja.
Ukoliko Vas zanima računovodstveni postupanje s nematerijalnom imovinom, utoliko nas slobodno kontaktirajte za pomoć.
Autor: Šimun Zorić
