Brojni međunarodni skandali nastali su upravo kao posljedica raznih sofisticiranih prijevara unutar financijskih izvještaja. Kao odgovor na te korporativne skandale doneseni su brojni zakonski propisi kojma je započela cjelokupna računovodstvena reforma kako bi se zaštitili investitori ali i sve druge stranke koje imaju neki oblik interesa u društvu.
Mnogo se toga promijenilo nabolje, ali i dan danas nisu u potpunosti eliminirane korporativne pogreške i prijevare. Pogreške, definirane kao nenamjerni pogrešni iskazi poput matematičkih ili tiskarskih pogrešaka, nisu značajan problem. S druge strane, prijevara označava namjeran pogrešan prikaz određenih računovodstvenih stavki.
U nastavku pročitajte više o prijevarama u području zaliha, te na koji način se te prijevare mogu pravovremeno otkriti.
Precjenjivanje zaliha
Osim precjenjivanja prihoda od prodaje, jedno od učestalijih krivih (što pogrešnih a što namjerno krivih) prikazivanja u bilanci odnosi se na precjenjivanje zaliha.
Kada društvo proda gotove proizvode nužno je razdužiti zalihe tako da se uz umanjenje zaliha priznaju troškovi prodaje proizvoda koji direktno terete prihode od prodaje društva. Kada bi se zalihe količinski precijenile, troškovi prodanih proizvoda umanjili bi se što bi u konačnici imalo pozitivan utjecaj na neto dobit, odnosno povećalo bi ju.
3 kategorije prijevare zalihama
Prijevare vezane uz zalihe mogu se jasno klasificirati u sljedeće tri kategorije:
- Precjenjivanje konačne količine zaliha na skladištima što rezultira manjim troškovima
- Krivo prikazivanje vrijednosti zaliha kao rezultat
- ne otpisivanja zastarjelih zaliha,
- manipulacija proizvedenih količina s ciljem umanjenja troška koštanja zaliha
- ne provodeći rezerviranja za proizvode kratkog životnog vijeka trajanja
- Neprihvatljiva ili prijevarna kapitalizacija troškova u zalihama
Kreiranje fiktivnih zaliha
Najčešći i najlakši oblik prijevare je precjenjivanje konačne količine zaliha na skladištu kroz dodavanje fiktivnih stavki. Prilikom ovog procesa prijevare društvo će u pravilu kreirati fiktivne ulaze, prijevozne i skladišne papire te narudžbe. Međutim, takve radnje ne mogu uvijek proći nezapaženo.
Kako detektirati fiktivne zalihe?
Postoje mnogi upozoravajući znakovi koji mogu uputiti na postojanje fiktivnih zaliha:
- Sumnjive narudžbe ili narudžbe koje nisu uobičajene
- Velike razlike prilikom provođenja testova kontrole
- Sumnjivi i neuobičajeni dostavni i skladišni papiri
- Nejasne i neefikasne „cut off“ procedure
- Postojanje zaliha po kojima već neko vrijeme nije bilo prometa
- Velike količine skupih stavki u zalihama
- Zalihe koje nisu bile brojane na kraju obračunskog razdoblja i dr.
Provjera količina zaliha kroz inventure
Najefikasniji način da se provjeri količina zaliha na skladištu za revizora je provođenjem postupka inventure. Osim postupka izračunavanja, testiranja i provođenja analitičkih postupaka revizor mora provesti i inventuru kako bi se uvjerio u količinu i istinsko fizičko stanje evidentiranih zaliha.
Pri spominjanju inventure kao postupka provjere količine zaliha bitno je napomenuti da inventura nije nimalo jednostavan i brz zadatak, već zahtijeva značajne ljudske, vremenske i financijske resurse za obavljanje, pogotovo ako su proizvodi i roba skladišteni na različitim, dislociranim lokacijama.
Testiranje životnog vijeka proizvoda
Bitan zadatak kod utvrđivanja vrijednosti zaliha je ispitati trajanje životnog vijeka proizvoda i to u kontekstu industrije unutar koje se određeni proizvod proizvodi i prodaje. Ukoliko je istekao životni vijek proizvoda potrebno je provesti da li postoji sekundarno tržište za taj proizvod utoliko je potrebno vrijednosno uskladiti ili otpisati vrijednost zaliha.
Nestanak tržišta za proizvode na zalihama
Prilikom fizičkog pregledavanja zaliha potrebno je ispitati i stavke za koje postoji opravdana sumnja da se neće moći realizirati na tržištu. Za takve zalihe potrebno je provesti njihovo vrijednosno usklađenje i priznati rashode (ovo se odnosi i na oštećene proizvode i robu).
Tehnikom propitkivanja treba doći do informacija vezanih uz otpis zastarjelih ili oštećenih zaliha, kao i potencijalnih znakova smanjenja tržišne vrijednosti nastalih kao posljedica promjena na tržištu. Također, potrebno je provjeriti koje i koliko zaliha je prodavano ispod cijene koštanja robe.
Gledajući na navedene činjenice, može se zaključiti da u proizvodnim društvima u kojima je značajna vrijednost imovine sadržana u zalihama moguće su manipulacije i značajna pogrešna prikazivanja u financijskim izvještajima. Kao rezultat toga, potrebno je posvetiti značajno vrijeme, energiju i trud kako bi se otkrila nepravilna prikazivanja zaliha.
Autor: Jakov Fauković, analitičar
Ovlašteni revizori | Ovlašteni interni revizori | Ovlašteni procjenitelji | Ovlašteni računovođe | Ovlašteni investicijski savjetnici | ACCA (Association of Certified Chartered Accountants)
