Krizne situacije mogu uvelike narušiti likvidnost i profitabilnost poslovanja društva te dovesti do masovnih otpuštanja zaposlenika, stečaja te prestanka poslovanja društava. Kako se to ne bi dogodilo i vašem društvu u nastavku vam donosimo načine izlaska iz kriznih situacija.
Način izlaska iz krize uvelike ovisi o konkretnim problemima društva, uzrocima krize ali i uvjetima u kojima društvo posluje. Koji su načini izlaska iz krize i u kojim su situacijama primjenjivi donosimo u nastavku.
1. Dokapitalizacija – čišćenje bilance, smanjenje opterećenja kamatama i priprema za rast
Financiranje zaduživanjem može ostaviti duboke tragove na uspješnost poslovanja društva. Prevelika zaduženost i problemi sa servisiranjem duga mogu izazvati velike obveze prema trećim stranama, nizak omjer duga i kapitala, nedostatak likvidnih sredstava te nemogućnost pronalaska novih izvora sredstava kako bi se stabiliziralo poslovanje društva.
Visoka zaduženost može dovesti do problema s likvidnošću jer društvo velik dio novčanih sredstava izdvaja za otplatu duga i kamata zbog čega nema dovoljno novca za financiranje daljnjeg rasta poslovanja, ali i tekućih potreba. Također velika zaduženost odbija nove investitore i bankare koji bi financirali rast društva.
Jedno od rješenja za izlazak iz problema zaduženosti je integrirani koncept dokapitalizacije koji stvara potrebnu financijsku snagu kako bi se osigurala konkurentnost i rast (dva ključna preduvjeta za dugoročni opstanak društva). Uz kapitalizaciju obično se provodi i operativno restrukturiranje. Glavni ciljevi dokapitalizacije su:
- Pribavljanje svježeg kapitala
- Otpuštanje pritiska na bilancu i zaradu
- Stabiliziranje izvora financiranja
- Sudjelovanje izvora financiranja u uspjehu društva
- Otvaranje puta strateškoj suradnji
4 (međuovisne) faze dokapitalizacije
Tradicionalna dokapitalizacija obuhvaća četiri sljedeće međusobno povezane faze:
- Procjena potrebe za dokapitalizacijom i definiranje ciljeva
- Razvoj financijskog modela
- Pregovori i izvršenje ugovora
- Implementacija
Primjerice, društvo je pronašlo investitora koji je uložio novac u društvo i ušao u vlasničku strukturu društva. S navedenim sredstvima društvo je podmirilo veći dio dugova prema bankama. Na taj način značajno se smanjila obveza društva za otplatu duga i kamata istodobno pružajući sredstva za daljnji razvoj poslovanja. Uspješnom dokapitalizacijom društvo je počelo profitabilno poslovati, ostvarilo je pozitivnu ocjenu na tržištu te se proširilo na nova tržišta.
2. Samoinicijativna industrijska konsolidacija – osiguranje konkurentske prednosti
Krizu u društvu može uzrokovati pad potražnje izazvan neodlučnim načinima kupnje i intenziviranje pritiska na cijene uslijed jače konkurencije. Jedno od rješenja za prevladavanje ove vrste krize je samoinicijativna industrijska konsolidacija.
Glavni cilj ovakve konsolidacije je osiguravanje konkurentske prednosti. Da biste to uspjeli potrebno je poduzeti opsežne strateške mjere.
Prednosti samoinicijativne industrijske konsolidacije najčešće se postižu na temelju veličine društava koja su se konsolidirala. Tako se primjerice društva mogu udružiti kako bi lakše pregovarala s dobavljačima i ostvarila dodatne popuste prilikom nabave, a budući da su smanjili troškove nabave društva koja su se konsolidirala mogu smanjiti i cijenu finalnog proizvoda te tako ostvarili konkurentsku prednost na tržištu. Društva koja su se konsolidirala mogu zajednički provoditi marketinšku kampanju te tako smanjiti troškove marketinga.
Glavne prednosti ovakvog načina udruženja su:
- Ostvarivanje efekata obujma i sinergije
- Smanjenje pritiska konkurencije
- Smanjenje rizika od ulaska novih konkurenata
S obzirom na broj društava koja su uključena u proces konsolidacije razlikuju se tri verzije konsolidacije:
1. Spajanje
Prva verzija konsolidacije obuhvaća jedno društvo unutar industrije koje ima ulogu pokretača te obavlja stjecanje jednog ili više društava za naknadnu integraciju. Pokretač može biti postojeće lokalno društvo ili međunarodno društvo koje je novo na lokalnom tržištu te koristi ovu strategiju za razvoj novog tržišta.
2. Osnivanje novog društva
U drugoj verziji udružuju se društva zainteresirana za zajedničku konsolidaciju. Takva društva konsolidiraju svoje poslovanje osnivanjem novog društva. Postojeći dioničari društava koja se konsolidiraju dobivaju udio u novom društvu sukladno njihovom udjelu u starom društvu, te udjelu tog društva u novoosnovanom društvu.
3. Suradnja
Treća verzija je tzv. lažna verzija konsolidacije kod koje društva koja se žele konsolidirati sklapaju ugovore o suradnji. Kod ovog oblika konsolidacije za razliku od prethodna dva modela društva koja sklapaju ugovor zadržavaju istu upravljačku i dioničarsku strukturu.
Prije nego što se odlučite na konsolidaciju postavite si sljedeća dva ključna pitanja: (1) Utječe li konsolidacija na vašu industriju, i ako utječe (2) želite li imati aktivnu ili pasivnu ulogu?
Načelno je preporučljivo sudjelovati aktivno u procesu konsolidacije budući da vam se tako pruža bolja prilika za realizaciju vlastitih interesa i provođenje svoje vizije. Odluka koju vrste konsolidacije je najbolje odabrati ovisi o pojedinom scenariju.
Tijekom faze uspostavljanja kontakata s društvima s kojima je moguća potencijalna konsolidacija potrebno je biti fleksibilan. U toj fazi objavljuju se i uspoređuju strateški motivi između društava koja se još uvijek smatraju konkurentima što može biti vrlo osjetljivo zbog čega je važno angažirati vanjskog suradnika za konsolidaciju, npr. financijskog savjetnika koji uživa povjerenje svih strana te može napraviti bazu podataka za razmjenu.
Nakon što je završena formalna faza integracije, društva započinju s operativnom integracijom. Konsolidacija omogućuje društvima održiv dugoročan rast čak i u slučaju da se samo tržište smanjuje
3. Korporativno restrukturiranje – stvaranje vrijednosti u svim korporacijskim odjelima
Korporativno restrukturiranje primjenjivo je u velikim društvima koja ostvaruju još uvijek odgovarajuće konsolidirane rezultate, ali pojedini dijelovi društva posluju neprofitabilno. Na razini cijele korporacije loši poslovni rezultati nisu vidljivi zbog pozitivnih rezultata ostalih dijelova. Zbog pritiska dioničara u svezi s udjelom u kapitalu podjele su potrebne kako bi doprinijele rastućoj vrijednosti društva.
Korporativno restrukturiranje započinje statusom quo. U toj fazi detektiraju se profitabilni i neprofitabilni odjeli te se definiraju ciljevi.
Korporativno restrukturiranje sastoji se od četiri dijela:
- Upravljanje portfeljem
- Optimizacija strukture vrijednosti
- Optimizacija korporativnih funkcija
- Operativno upravljanje performansama
Izravni ključni ciljevi korporativnog restrukturiranja su:
- Stvaranje optimiziranog poslovnog portfelja
- Razvoj snažne organizacijske strukture
- Optimizacija organizacijske strukture
- Povećanje likvidnih sredstava
- Razvoj sustava kontrola
Rezultat uspješnog korporativnog restrukturiranja su bolje povezane poslovne aktivnosti, pojednostavljeni procesi upravljanja i komunikacije između odjela čime je uspostavljena osnova za stabilan budući rast.
4. Korištenje insolventnosti kao mogućnost restrukturiranja
Društva koja su zarobljena u stanju insolventnosti često imaju samo jednu mogućnost: zaustavljanje svih poduzetničkih aktivnosti i podmirenje dugova vjerovnicima prodajom preostale imovine.
Insolventnost ne mora nužno značiti da je stigao kraj poslovanju društva. Insolventnost može poslužiti kao alat restrukturiranja. U nekim slučajevima insolventnost može poslužiti kao osnova za otpis zastarjelih obveza, promjenu zastarjele korporativne strukture ili promjenu poslovnog modela. Ovim pristupom insolventno društvo se može nakon provedenih mjera na tržištu pojaviti kao jače društvo i orijentirati se na rast.
Za izlazak iz insolventnosti nužno je imati plan. Plan može napraviti društvo samostalno ili pronaći savjetnika koji će napraviti plan i prema tom planu provoditi proces restrukturiranja.
Koje mogućnosti pruža insolventnost:
- Znatno jednostavniji postupci restrukturiranja
- Lakše rješavanje viška radne snage s isplatom minimalnih otpremnina
- Prestanak nepovoljnih ugovora s partnerima
- Dio obveza može se zatvoriti prodajom viška imovine koja društvu otežava upravljanje
Prije donošenja odluke o iskorištavanju insolventnosti kao mogućnosti restrukturiranja treba istražiti što je izazvalo insolventnost.
Ukoliko je insolventnost nastala kao posljedica portfelja proizvoda koji nema potražnju na tržištu ili postoje operativni problemi poput zastarjele tehnologije utoliko korištenje insolventnosti kao mogućnosti restrukturiranja nije poželjno budući da takvo društvo nema vrijednost na tržištu i najvjerojatnije će opet protekom određenog vremena imati problema s insolventnošću. Kako bi restrukturiranje bilo uspješno društvo mora biti vrijedno restrukturiranja.
Bez obzira koji način izlaska iz krize odabrali, svi oni imaju za cilj prevladavanje poteškoća u krizi i nastavak uspješnog poslovanja.
Autor: Suzana Sljepčević, asistent u reviziji
Ovlašteni revizori | Ovlašteni interni revizori | Ovlašteni procjenitelji | Ovlašteni računovođe | Ovlašteni investicijski savjetnici | ACCA (Association of Certified Chartered Accountants)