Metode revizije

Svaka vrste discipline, uključujući i reviziju, u svojim postupcima ispitivanja i istraživanja koristi se određenim metodama. Korištene metode, u pravilu, uvijek sadrže norme kojih se prilikom primjene treba pridržavati.

Metoda kojima se revizori koriste ima mnogo, a osim specifičnosti društva koje je predmet revizije, metoda koja se koristi ovisi i o unutarnjoj organizaciji i kadrovskim mogućnostima odjela revizije društva koje nudi tu uslugu. U nastavku pročitajte više o korištenim metodama revizije

  1. Opće metode revizije

Opće metode naziv su dobile po svojoj primjeni u istraživanju u različitim disciplinama. Najčešće opće metode u reviziji su:

Induktivna metoda revizije

Induktivna metoda pretežno se bavi ispitivanjem pojedinačnih slučajeva. Na temelju pojedinačnog ispitivanja slučajeva dolazi se do slike općeg stanja u poslovanju određenog, promatranog društva. Drugim riječima, induktivnom metodom se nastoji spoznati široka slika poslovanja društva kroz proučavanje pojedinačnih slučajeva.

Deduktivna metoda revizije

Deduktivna metoda u svojoj praksi ispituje širu cjelinu poslovanja društva predmeta revizije. Na temelju ispitivanja šire slike, dolazi se do spoznaje pojedinačnih slučajeva u poslovanju društva. Za razliku od induktivne metode, ova metoda na temelju općih rezultata osigurava zaključivanje o stanju pojedinih slučajeva.

Iskustvena ili eksperimentalna metoda revizije

Ova se metoda temelji na prethodnom iskustvu revizora. Nakon okvirnog pogleda na stanje poslovanja društva, revizor je na temelju akumuliranog iskustva u mogućnosti odrediti kojim pojavama i područjima revizija određenog društva treba posvetiti najviše pažnje jer pretpostavlja da se upravo na tim područjima može uočiti najviše nepravilnosti.

  1. Specijalne metode revizije

Specijalne metode revizije klasificiraju se s obzirom na intenzitet, smjer, opseg i način ispitivanja. Međutim neke od metoda mogu biti dio više kriterija na temelju kojih se klasificiraju. Specijalne metode revizije su:

Formalna metoda revizije

Formalna metoda, prije svega, ispituje podudaranje poslovanja društava te njihovih financijskih izvještaja s postojećim propisima i načelima urednog knjigovodstva.

Osim spomenutog podudaranja, formalnom se metodom ispituje i računska suglasnost. Pod ovime se podrazumijeva ispitivanje usklađenosti između financijskih izvještaja i računovodstvenih evidencija, zatim se ispituje i stvarno stanje poslovanja te njegova usklađenost s računovodstvenim i drugim evidencijama i sl.

Informacije prikupljene ovom metodom same po sebi nisu dovoljne te je zbog toga nužno korištenje i materijalne metode.

Materijalna metoda revizije

Materijalna metoda bavi se mnogo intenzivnijim ispitivanjem od formalne metode. Glavni cilj koji upotreba ove metode pokušava doseći je ispitivanje realnosti procjene određenih elemenata financijskih izvještaja. U prijevodu, naglasak je stavljen na ispitivanje problematike odabira raznih računovodstvenih politika prilikom sastavljanja godišnjih financijskih izvještaja. Osim toga, jako bitnu ulogu igra i konzistentnost primjene odabranih računovodstvenih načela.

Progresivna metoda revizije

Progresivna metoda se uglavnom koristi kada postoji opravdana sumnja da u financijskim izvještajima nisu uključene sve bitne ekonomske činjenice ili da su obuhvaćene na neadekvatan, pogrešan način.

Cilj ove metode je uočiti sve neispravne operacije kako bi se kroz kasnije ugrađene kontrolne alate takve pogreške minimalizirale ili čak svele na nulu.

Retrogradna metoda revizije

Za razliku od progresivne, retrogradna metoda provodi se obrnutim smjerom. To znači da se ne kreće od baze na temelju koje se grade financijski izvještaji, nego se polazi od financijskih izvještaja, prije svega bilance, a zatim, ako se uoče razne nepravilnosti, ispituju se knjigovodstvene evidencije, knjiženja i poslovne promjene koje su mogle uvjetovati detektiranim nepravilnostima.

Iako ova metoda daje brze rezultate, važno je imati na umu da je često površna. Naime, nepravilnosti se u nekim slučajevima ne moraju odmah očitovati već tek nakon određenog vremena. Prema tome, prilikom upotrebe ove metode bitno je upariti ju s još nekom od primjenjivih metoda.

Potpuna ili kontinuirana metoda revizije

Ova metoda revizije ispituje sve poslovne promjene nastale u određenom razdoblju. Kontinuirana metoda ne primjenjuje se prečesto, već tek prilikom pregleda manjih društava.

Ako se zbog nekih razloga želi primijeniti na veliko društvo, zahtijevat će mnogo vremena, velik stručni tim, te iznimno visoke troškove provedbe. Opravdanost korištenja ove metode kod velikih društava postoji samo kad se drugim metodama ne može potvrditi ispravnost poslovanja društva.

Preskočna metoda revizije

Poanta ove metode svodi se na pitanje odabira adekvatnog revizijskog uzorka. Adekvatan uzorak treba biti reprezentativan jer se u protivnom dolazi do netočnih informacija o poslovanju određenog društva. Izbor uzorka moguće je izvršiti na razne načine, ali prilikom odabira svakog uzorka bitno je voditi računa o pouzdanosti uzorka i postojećim rizicima. U današnjim uvjetima, revizija se gotovo uvijek obavlja na temelju revizijskog uzorka.

Direktna metoda revizije

Specifičnost ove metode leži u činjenici da se neposredno ispituje svaka poslovna promjena kako bi se ustvrdila njena ispravnost. Ova se metoda u praksi ne primjenjuje na cjelokupnom društvu, već samo na odabranim organizacijskim cjelinama za koje se pretpostavlja da posjeduje određene poremećaje, tj. nepravilnosti.

Indirektna metoda revizije

Indirektna metoda podrazumijeva ispitivanje samo određene poslovne promjene (uzorke) iz neke cjeline kako bi na kraju ocijenilo tu cjelinu. U prijevodu, traže se cjeline koje su na neki način povezane. Kada se pronađu takve cjeline, kontrolom jedne cjeline potvrđujemo i ispravnost/neispravnost povezane cjeline. Pogodnost ove metode leži u činjenici da je brza, jednostavna i jeftina, ali ako se pokažu određene nepravilnosti potrebno je primijeniti direktnu metodu revizije.

  1. Analitički postupci u reviziji

Analitički postupci u reviziji predstavljaju ocjenjivanje financijskih informacija analiziranjem odnosa između financijskih i nefinancijskih podataka. Analitički postupci su izjednačeni s analiziranjem financijskih izvještaja. Ipak, činjenica je da osim financijskih izvještaja, analitički postupci se odnose i na niz ostalih nefinancijskih informacija.

Prema smjernicama Međunarodnih revizijskih standarda, analitički postupci uključuju:

  1. Usporedbu financijskih informacija s informacijama prethodnog razdoblja
  2. Usporedbu financijskih informacija s prognoziranim rezultatima
  3. Proučavanje međuovisnosti različitih financijskih informacija u nekom promatranom periodu
  4. Usporedbu financijskih informacija promatranog društva s usporedivim društvom koje posluje unutar iste grane djelatnosti kao i promatrano društvo
  5. Proučavanje postojanja međuovisnosti financijskih i nefinancijskih informacija.

Primjenom navedenih analitičkih postupaka revizor nastoji uočiti neuobičajene promjene tj. postojanje značajnih odstupanja. Ovi postupci, osim na godišnjim, vrlo se često koriste i na polugodišnjim i kvartalnim podacima. Kada se detektira neočekivana međuovisnost pojedinih podataka, pažnja revizora usmjerena je na to područje koje treba detaljnije ili ponovno ispitati.

Metoda revizije je mnogo i revizija je sama po sebi kompleksna disciplina, te kao takva, mora biti obavljana od strane stručnih, iskusnih revizora kako bi se uistinu detektirale sve nedosljednosti i problemi u financijskim izvještajima nekog društva.

Ukoliko vam je potreban stručan tim revizora koji će detektirati sve nesuglasnosti financijskih izvještaja vašeg društva, utoliko nam se slobodno obratite.

Autori: ALPHA CAPITALIS tim 

Ovlašteni revizori | Ovlašteni interni revizori | Ovlašteni procjenitelji | Ovlašteni računovođe | Ovlašteni investicijski savjetnici | ACCA (Association of Certified Chartered Accountants)

Share This