7 načela revizora

Načela ili osnovna pravila ponašanja su od izuzetne važnosti za dobro i kvalitetno obavljanje te vođenje poslova za svako društvo.  U obavljanju poslova revizije primjenjuju se opće prihvaćena računovodstvena načela, računovodstveni standardi, odnosno smjernice revizije.

Revizijska načela predstavljaju ishodište revizijskih standarda. Revizijom i korištenjem kriterija za ocjenu uspješnosti poslovanja društva, kao što su računovodstvena načela, standardi, postulati, propisi i slično želi se utvrditi objektivnost i realnost financijskog položaja društva.

Načela su brojna, ali ona se mogu svesti na sedam temeljnih načela koja doista predstavljaju temelje revizije te osiguravaju kvalitetne pretpostavke za njen razvoj, a ona su sljedeća:

Načelo zakonitosti

 Načelo zakonitosti sastoji se u ispitivanju usklađenosti stvarnog stanja s postojećim zakonskim propisima. Pri tome pod zakonskim propisima misli se na apsolutno sve propise dane od strane nadležnog državnog organa koji imaju zakonski karakter. Isto tako, tu ubrajamo i one propise koji nisu zakonski, ali proizlaze iz uobičajenog dobrog i zdravog poslovanja.

Svako društvo ima i svoje interne normativne akte kojih se pridržava, ali i oni moraju biti usklađeni sa zakonom i pravilima dobrog poslovanja.

Načelo profesionalne etike

Načelo profesionalne etike obuhvaća pridržavanje Kodeksa profesionalne etike od strane revizora iz razloga da se zaštiti revizija kao profesija. Ono zahtijeva da se etičke norme i pravila ponašanja revizora upišu u Kodeks profesionalne etike koji objavljuju nacionalni instituti za reviziju kao bitnu odrednicu postupka revizije.

Ukoliko dođe do toga da se revizijska društva ili sami revizori ne pridržavaju pravila ponašanja zapisana u Kodeksu, utoliko mogu slijediti vrlo oštre sankcije jer je narušen dignitet struke.

Načelo neovisnosti

Neovisnost je temeljno obilježje revizije u suvremenim uvjetima. Načelo neovisnosti zahtijeva od revizora da budu neovisni i samostalni te da nisu u nikakvoj vezi s poslovanjem društva nad kojim se obavlja postupak revizije.

Revizor mora biti potpuno samostalan u planiranju postupka revizije i nikako ne smije dopustiti menadžmentu društva da ograniči provođenje iste.

Tijekom samog postupka, na raspolaganju mora biti sva dokumentacija koja je potrebna revizoru kako bi utvrdio stanje. Menadžment često neće udovoljiti svim zahtjevima revizora, no revizor mora težiti ka potpunom i korektnom izvješćivanju.

Načelo stručnosti i kompetentnosti

Načelo stručnosti i kompetentnosti zahtijeva određeno stručno obrazovanje i znanje za obavljanje posla te se stoga od revizora i zahtijeva stalna edukacija. Važno je posjedovanje fakultetskog obrazovanja, etičkih načela te iskustva nakon kojeg se može pristupiti polaganju stručnog ispita te dobiti certifikat kojim se potvrđuje stečeno zvanje “ovlašteni revizor”.

Načelo odgovornosti

Načelo odgovornosti zahtijeva od revizora da utvrdi konkretnu odgovornost za nastale eventualne nepravilnosti u poslovanju otkrivene tijekom revizije. U slučaju prikrivanja stvarnog stanja i donošenja pogrešne ocjene, odgovornost snosi revizor.

Odgovornost revizora najčešće se preispituje u situacijama kada se utvrdi da je neko društvo pretrpjelo gubitke jer se oslanjalo na mišljenje istog. Također, revizor snosi odgovornost i za poslove koje je netko drugi obavljao u njegovo ime.

Načelo dokumentiranosti

 Načelo dokumentiranosti odnosno pribavljanja dokaza znači da revizori donose mišljenje temeljem dokaza u obliku računovodstvene, statističke i ostale operativne evidencije koje trebaju biti pouzdane, pregledne, dobro organizirane i ažurne.

Smatra se da svaka poslovna promjena mora biti popraćena valjanom dokumentacijom. Podloga za reviziju nije samo evidencija nego i postupci kojim revizor samostalno ispituje i utvrđuje stanje kao što su inventure i ostalo.

Značaj radne dokumentacije posebno dolazi do važnosti ako dođe do sporova, zahtjeva za nadoknadom šteta i slično.

Načelo korektnog izvješćivanja

Načelo korektnog izvještavanja sastoji se u izražavanju revizorovog mišljenja temeljenom na obavljenoj reviziji koje mora biti konkretno i korektno.

Najčešća prepreka u tome je nemogućnost pristupa potrebnoj dokumentaciji tj. ograničenje obujma revizijskog ispitivanja. Revizorsko mišljenje je najvažniji dio izvješća revizije o realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja ili izvješća internog revizora o poslovanju društva.

Mišljenje može biti:

  • pozitivno,
  • mišljenje s rezervom ili
  • negativno

Svako od navedenih načela izrazito je bitno da se poštuje tijekom revizijskog postupka. Ona zaista predstavljaju temelje za koncipiranje i razvoj revizijskih standarda kao značajne pretpostavke korektne provedbe revizije. Ta načela nisu stalna i nepromjenjiva već zavisno od razvoja teorije i prakse dolazi i do njihove promjene.

Ukoliko trebate bilo kakav savjet ili detaljnije informacije po pitanju postupka revizije i načela kojih se revizor treba držati pri trajanju postupka iste, slobodno nas kontaktirajte. 

Autori: ALPHA CAPITALIS tim 

Ovlašteni revizori | Ovlašteni interni revizori | Ovlašteni procjenitelji | Ovlašteni računovođe | Ovlašteni investicijski savjetnici | ACCA (Association of Certified Chartered Accountants)

Share This