Procjena rizika transfernih cijena

Pojam transferne cijene odnosi se na cijene proizvoda, usluga i intelektualnog vlasništva koje se obračunavaju između povezanih osoba. Transferne cijene obuhvaćaju i ugovore o sudjelovanju u zajedničkim troškovima koje sklapaju multinacionalne kompanije te financiranje između povezanih subjekta.

Budući da su cijene između povezanih društava dogovorene postoji opasnost da ugovorene cijene ne odgovaraju tržišnim cijenama zbog čega može doći do prelijevanja dobiti iz jedne države u drugu kako bi se smanjila oporeziva osnovica poreza na dobit.

Transferne cijene – trendovi u svijetu

Broj revizija transfernih cijena koje su pokrenule porezne uprave diljem svijeta znatno je porastao posljednjih nekoliko godina i očekuje se da će taj trend nastaviti.  U praksi porezne uprave i društva različito tumače određene aspekte Priručnika o transfernim cijenama što dovodi do dvostrukog oporezivanja. Problem dvostrukog oporezivanja pokušava se riješiti s Postupkom međusobnog dogovora (MAP, eng. Mutual agreement procedure).

Na svjetskoj razini može se vidjeti povećanje proračuna poreznim upravama za ulaganje u sposobnost i stručnost u rješavanju pitanja vezanih uz transferne cijene.

Priručnik o procjeni rizika transfernih cijena

Kako bi porezne vlasti mogle lakše utvrditi procjenu rizika transfernih cijena svakog poreznog obveznika Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) je 2013. godine izdala nacrt Priručnika o procjeni rizika transfernih cijena. U nastavku donosimo ključne informacije sadržane u Priručniku.

Sadržaj nacrta Priručnika

Priručnik sadrži smjernice o informacijama koje porezne uprave trebaju tražiti od društava koja imaju transakcije s povezanim društvima.

Porezna uprava od poreznog obveznika, koji ima transakcije s povezanim društvima, treba tražiti sljedeće:

  • Identificirati transakcije između povezanih društava
  • Identificirati povezane osobe koje obavljaju kontrolirane transakcije
  • Utvrditi prirodu i iznos kontroliranih transakcija obavljenih od strane povezanih osoba
  • Segmentirati financijski rezultat svake kontrolirane transakcije
  • Opisati razlike između financijskih izvještaja poreznog obveznika i njegove porezne prijave.

Najčešći indikatori rizika

Priručnik pruža smjernice poreznim upravama predlažući korake koje je potrebno napraviti prije odabira subjekta poreznog nadzora. Društva mogu koristiti Priručnik kako bi procijenili rizike svojeg poslovanja s aspekta transfernih cijena. Najčešći indikatori za utvrđivanje rizika su:

  • Materijalno značajne transakcije s povezanim subjektima nerezidentima koji posluju u zemljama s niskim ili povlaštenim poreznim stopama
  • Plaćanja koja umanjuju osnovicu poreza na dobit poput licenci, zakupnina, najamnina, raznih usluga, financijskih instrumenta, kupnja ili prodaja proizvoda ili usluga povezanog društva i druge značajne i učestale transakcije
  • Jednokratne transakcije koje mogu utjecati na odnose transfernih cijena u budućim razdobljima poput poslovnog restrukturiranja
  • Odstupanja od razine profitabilnosti u odnosu na industriju i usporedna društva te konstantno poslovanje s gubitkom.

Ugovorni odnosi između povezanih društva trebaju se promatrati zajedno s njihovim ponašanjem.

Ugovorne obveze između povezanih društava su važan dio analize rizika i predstavljaju temeljno polazište u uspostavljanju komercijalnih i financijskih odnosa između povezanih društava koji su uključeni u transakcije unutar grupe.

Napomena:

Ukoliko imate povezano društvo utoliko pažljivo ispitajte ponašanje između povezanih društava kako bi dopunili ili zamijeniti ugovorne aranžmane, ako su ugovori nepotpuni ili ih se povezana društva ne pridržavaju. Raspodjela rizika na papiru sama po sebi ne pomiče dobit iz jednog povezanog društva u  drugo.

Uloga rizika i provođenje kontrole funkcija rizika

Na tržištu povećani rizik zahtjeva povećanu naknadu za preuzeti rizik zbog čega je Poreznoj upravi važan rizik za analizu transfernih cijena. Prema Priručniku  OECD-a u slučaju transakcija između povezanih društava rizik treba preuzeti društvo koje ima kontrolu nad funkcijom rizika.

Društvo koje ima kontrolu nad funkcijom rizika mora biti financijski sposobno podnijeti te rizike. U suprotnom društvo koje snosi rizik u transakciji s povezanim društvom ne može preuzeti rizik zbog čega nema  posljedica kojih bi bilo u situaciji da društvo uistinu i snosi taj rizik.

Što znači kontrola rizika?

Za potrebe razumijevanja transfernih cijena važno je razumjeti što predstavlja rizik i kako promatrati rizik.

Upravljanje rizikom obuhvaća tri ključne aktivnosti:

  1. Odluka o prihvaćanju, otpuštanju ili odbijanju mogućnosti rizika
  2. Odluka o načinu odgovora na rizike
  3. Ublažavanje rizika

Za upravljanje rizikom ključno je da pojedinci koji donose odluke moraju imati sposobnost odlučivanja i u praksi moraju obavljati funkciju donošenja odluka. Donositelj odluka trebao bi posjedovati kompleksnost i iskustvo u području posebnog rizika i  za koji se donosi odluka i imati razumijevanje o utjecaju svoje odluke na poslovanje, tj. trebaju biti vjerodostojni i imati odgovarajuće iskustvo i stručnost u donošenju odluka.

Donositelji odluka trebaju imati informacije potrebne za donošenje odluka. To se može postići prikupljanjem podataka ili korištenjem ovlaštenja za određivanje i  dobivanje potrebnih informacija.

Prema smjernicama OECD-a aktivnosti ublažavanja rizika mogu obavljati vanjska društva pod uvjetom da društvo koje odluči dati outsourcing aktivnosti upravljanja rizika i dalje zadržava kontrolu nad tom funkcijom.

Primjer:

Primjerice društvo koje se bavi iznajmljivanjem zrakoplova i odluči se za ublažavanje rizika preusmjeravanjem svakodnevnog servisiranjem portfelja zrakoplova specijaliziranom serviseru, treba posjedovati sposobnost utvrđivanja ciljeva outsourcanih aktivnosti, procijeniti ispunjavaju li se postavljeni ciljevi na odgovarajući način i prema potrebi prilagoditi ili raskinuti ugovor s pružateljem usluga.

Usklađivanje stvaranja vrijednosti s raspodjelom dobiti

Prilikom analize transfernih cijena potrebno je uskladiti stvaranje vrijednosti i raspodjelu dobiti.

Primjer:

Društvo  iznajmljuje opremu za proizvodnju automobila povezanim društvima. Povezana društva se razlikuju u načinu na koji stvaraju vrijednost. Prvo društvo ima jak prodajni i komercijalni tim s važnim odnosima na tržištu s distributerima i autosalonima, a drugo povezano društvo je učinkovito u nabavi sirovina i materijala za proizvodnju. Budući da povezana društva u ovom primjeru stvaraju vrijednost i generiraju dobit na dva različita načina analiza transfernih cijena neće biti ista, a dobit će se unutar svakog povezanog društva raspoređivati na različitoj osnovi.  U praksi porezna uprava detaljno proučava gdje društvo stvara vrijednosti.

Povrat bez rizika i prilagođen riziku

Prema smjernicama OECD-a razlikuju se financijski rizici povezani s financiranjem predviđenim za ulaganje i operativnim rizicima povezanim s operativnim aktivnostima za koje se koristi financiranje.

Primjer:

Ako je društvo vlasnik zrakoplova kojeg iznajmljuje i ne može dokazati da kontrolira ključne operativne rizike, u skladu sa smjernicama OECD-a može se očekivati samo povrat rizika usklađen s financijskim sredstvima koja su osigurana za nabavu zrakoplova.

Ako je doprinos društva koje posjeduje imovinu ograničen na pružanje financiranja koje je jednako trošku imovine, a nema sposobnosti i ovlaštenja za kontrolu rizika ulaganja u financijsko sredstvo, društvo koje posjeduje imovinu može imati pravo na povrat bez rizika.

Povrat na rizik ili povrat prilagođen riziku društva koje posjeduje imovinu mogao bi dovesti do toga da rezidualna dobit ne bude dodijeljena društvu koje posjeduje imovinu već onom društvu koje donosi odluke o toj imovini što može dovesti do značajnog poreznog utjecaja kod povezanih društava.

Utjecaj na društva i mjere upravljanja za ublažavanje rizika

U nastavku donosimo nekoliko savjeta za upravljanje rizikom transfernih cijena

  1. Pregledajte ugovore unutar grupe

Ugovori predstavljaju polaznu točku kod analize transfernih cijena. Kako bi smanjili rizik transfernih cijena pogledajte postoje li ugovori unutar grupe koji dokazuju da društvo koje posjeduje imovinu kontrolira i ključne rizike vezane uz tu imovinu. Primjerice, postoje li u ugovoru klauzule koje su razumne za obje strane? Ugovor bi trebao osiguravati da društvo koje posjeduje imovinu kontrolira važne financijske i operativne rizike.

  1. Razumijete li postupke upravljanja?

Ključna pitanja:

  • Je li vaš postupak upravljanja jasno definiran?
  • Postoji li uspostavljen postupak stupanja na snagu?
  • Kako se donose važne odluke?
  • Postoje li smjernice i parametri za odlučivanje?
  • Postoje li neformalni postupci donošenja odluka?

Prilikom analize transfernih cijena detaljno se istražuju postupci upravljanja. Ukoliko se odluke donose negdje drugdje utoliko mora biti jasno definirano da je društvo vlasnik imovine donijelo odluku o prijenosu odluke na drugo društvo.

Društvo vlasnik imovine mora nastaviti izvršavati kontrolnu funkciju kako bi bila u stanju dokazati da usprkos delegiranja određene razine odgovornosti, nastavlja izvršavati kontrolu.

  1. Dokumentirajte i dokažite ključne procese donošenja odluka

Procese i postupke donošenja odluka dokumentirajte tako da je razumljivo da društva unutar grupe koja su vlasnici pojedine imovine vrše i kontrolu nad tom imovinom. Ovaj postupak često otkriva probleme i omogućuje njihovo pravovremeno otklanjanje.

  1. Komunicirajte s ključnim sudionicima

Ključni sudionici trebaju biti svjesni postojanja novog okruženja i educirani u vezi onoga što se očekuje iz perspektive upravljanja. Važno je da su poslovanje i ključni donositelji odluka svjesni novog poslovnog okruženja u kojem moraju djelovati. Ako  ne razumiju ili nisu svjesni novog poslovnog okruženja  bit će teško steći praksu upravljanja ovim rizikom.

Utjecaj OECD-ovih smjernica na hrvatska društva

Hrvatska porezna uprava je posljednjih nekoliko godina ažurirala i prihvatila pristup koji se temelji na riziku prilikom odabira poreznih obveznika koji će biti predmet nadzora.

Nacrt priručnika osigurava društvima koja su porezni obveznici sažet pregled indikatora na koje je usmjerena Porezna uprava prilikom procjene rizika transfernih cijena kao i odabira društava koja će biti predmet nadzora. Temeljem razumijevanja rizika društvo se može pripremiti za nadzor dokumentiranjem transakcija, posebno onih definiranih u Priručniku.

Transferne cijene postaju sve utemeljenije u ekonomskoj stvarnosti transakcije unutar grupe, a ključni cilj za obavljanje smjernica za transferne cijene je stvaranje vrijednosti i dobiti.  Zbog toga Porezna uprava nastoji steći dublje razumijevanje poslovanja i više je usredotočena na funkcije koje se temelje na ljudima nego na ugovorene angažmane unutar grupe.

Društvo ALPHA CAPITALIS bavi se izradom studija o transfernim cijenama. Ukoliko Vaše društvo ima povezana društva s kojima ostvaruje transakcije i želite procjenu poreznih rizika utoliko nas slobodno kontaktirajte.

Autori: ALPHA CAPITALIS tim 

Ovlašteni revizori | Ovlašteni interni revizori | Ovlašteni procjenitelji | Ovlašteni računovođe | Ovlašteni investicijski savjetnici | ACCA (Association of Certified Chartered Accountants)

Share This