Sudjelovanje poreznog obveznika u poreznom nadzoru

Porezni nadzor - Sudjelovanje poreznog obveznika u poreznom nadzoru

Svrha provođenja poreznog nazora jest davanje određenog prava ili nametanje obveze poduzetniku, stoga su pitanja određivanja njegovih prava i obveza u poreznom nadzoru osobito važna. Ako obveznik u poreznom nadzoru, unatoč htijenju nije mogao sudjelovati u zaštiti vlastitih prava i pravnih interesa, počinjena je povreda pravila postupka, radi čega se porezno rješenje može osporavati redovnim i izvanrednim pravnim lijekovima, baš kao i tužbom u upravnom sporu.

U tekstu Vas upoznajemo s pravima i obvezama koje imate tijekom provedbe poreznog nadzora kako bi mogli pravovaljano djelovati.

Tko je porezni obveznik?

Opći porezni zakon kao procesni zakon propisuje da je obveznik svaka osoba koju kao takvu odredi zakon što uređuje pojedinu vrstu poreza (čl. 14. OPZ-a), odnosno obveznik je svaka fizička ili pravna osoba koja temeljem zakona mora platiti porez.

Obveznik je kao poduzetnik svaka fizička ili pravna osoba, udružene osobe ili imovinska masa bez pravne osobnosti koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi stjecanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi (čl. 44. OPZ-a). Samostalnost, trajnost i namjera stjecanja prihoda, dohotka, dobiti mora postojati istodobno.

Što je porezni nadzor?

Porezni nadzor je dio porezno-pravnog odnosa u kojemu porezno tijelo provodi postupak radi provjere i utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje obveznika i drugih osoba (čl. 115. OPZ-a).

Porezno tijelo i obveznik jesu u porezno-pravnom odnosu što obuhvaća njihova prava i obveze u poreznom nadzoru (čl. 13. st. 1. OPZ-a).

Tko su sudionici u poreznom nadzoru?

Sudionici poreznog nadzora su država odnosno jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave koju zastupa porezno tijelo, na jednoj strani, a na drugoj obveznik te osobe koje jamče za plaćanje poreza. Može se reći da je to određena vrsta obveznog odnosa, jer je u pitanju pravni odnos u kojemu jedna strana ima ovlast zahtijevati od druge neku činidbu − ovdje je to sudjelovanje u poreznom nadzoru.

U porezno-pravni odnos obveznik (pravna ili fizička osoba) ulazi bez vlastite volje, odnosno temeljem zakona što uređuju pojedinu vrstu poreza. Tako npr. kada se registrira pravna osoba, ona je automatski obveznik poreza na dobit ili kad građanin kupi novi automobil, on postaje obveznik posebnog poreza na motorna vozila.

PRAVA POREZNOG OBVEZNIKA U POREZNOM NADZORU

Sudjelovati u poreznom nadzoru podrazumijeva primjenu različitih prava i obveza. Porezni obveznici često ne poznaju vlastita prava i obveze iz poreznog nadzora, radi čega u nastavku navodimo Vaša najznačajnija prava.

Pravo na obavijest o početku poreznog nadzora

Obveznik ima pravo biti obaviješten o početku poreznog nadzora. Porezno tijelo ga o početku poreznog nadzora izvješćuje tako što mu dostavlja obavijesti o početku poreznog nadzora, najkasnije osam dana prije početka nadzora. To se, iznimno, ne primjenjuje, ako bi se ugrozilo svrhu poreznog nadzora (čl. 120. st. 1. i 2. OPZ-a) (primjerice, nadzor izdavanja gotovinskih računa obveznika fiskalizacije).

Pravo na zastupanje u poreznom nadzoru

U postupku nadzora obveznik mora sudjelovati sam ili može imenovati osobu koja će u njegovo ime sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnoga za oporezivanje, o čemu mora obavijestiti porezno tijelo najkasnije do početka poreznog nadzora utvrđenog u obavijesti (čl. 122. OPZ-a).

Obveznika u poreznom nadzoru mogu zastupati sljedeće osobe:

  • opunomoćenik, pomagatelj i porezni savjetnik (čl. 17. OPZ-a),
  • zakonski zastupnik i poslovodna osoba udruženih osoba; upravitelj imovine i osoba s pravom raspolaganja imovinom (čl. 18. OPZ-a),
  • zastupnik prema službenoj dužnosti (čl. 19. OPZ-a).

Pravo na izuzeće inspektora

Ako obveznik smatra da inspektor ne provodi porezni nadzor sukladno predmetu i razdoblju nadzora navedenom u obavijesti, ima pravo zahtijevati izuzeće inspektora (čl. 24. st. 3. toč. 4. ZUP-a).

Pravo na sklapanje porezne nagodbe

Porezno tijelo i obveznik mogu za novoutvrđene obveze u postupku poreznog nadzora, do uručenja zapisnika o obavljenu nadzoru, sklopiti poreznu nagodbu. Predmet porezne nagodbe može biti: novoutvrđena porezna obveza u postupcima u kojima je porezna osnovica utvrđena procjenom; rok plaćanja novoutvrđenih obveza i smanjenje obveze po osnovi utvrđene zatezne kamate.

Uvjet je za sklapanje porezne nagodbe da obveznik prihvati novoutvrđene obveze u postupku nadzora i odrekne se prava na primjenu pravnih lijekova. Nagodbu se sklapa u pisanom obliku i smatra se sklopljenom nakon što je stranke potpišu.

 

DUŽNOSTI OBVEZNIKA U POREZNOM NADZORU

Nakon što smo Vas upoznali s najznačajnijim pravima u poreznom nadzoru, navest ćemo i Vaše dužnosti kao poreznog obveznika koja su od najvećeg značenja.

Obveza podnošenja porezne prijave u propisanom roku

Obveznik mora podnijeti poreznu prijavu poreznom tijelu, i to u roku dva mjeseca nakon isteka zakonom određenog razdoblja oporezivanja, osim ako poseban propis ne uređuje drugačije (čl. 73. OPZ-a).

Obveza obračuna i uplate poreza na propisane račune

Poreze i kamate obveznik mora uplaćivati isključivo na propisane uplatne račune u banci (čl. 127. st. 1. OPZ-a). Na temelju čl. 23. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. (NN 124/17), ministar financija donio je Naredbu o načinu uplaćivanja prihoda proračunu, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u 2018. (NN 11/18).

Obveza prijave činjenica bitnih za oporezivanje u zakonskom roku

Obveznik u zakonskom roku mora prijaviti sve činjenice bitne za utvrđivanje porezne obveze, osobito osnivanje, premještaj i prestanak trgovačkog društva, radionice ili poslovne jedinice ili početak obavljanja gospodarske djelatnosti, odnosno promjenu prebivališta ili uobičajena boravišta i druge činjenice, prijavljivanje kakvih propisuje poseban zakon (OPZ).

Ako su izravno ili neizravno stekli više od 50% udjela u tuzemnom ili inozemnom trgovačkom društvu, ili su u sastavu povezanih društava iz čl. 49. st. 2. OPZ-a, obveznici to moraju prijaviti nadležnom poreznom tijelu prema svome sjedištu (čl. 68. st. 2. OPZ-a). Prijave treba podnijeti u roku 30 dana nakon nastanka činjenice kakvu se mora prijaviti (čl. 68. st. 4. OPZ-a).

Obveza predočenja poslovnih knjiga, evidencija, poslovne dokumentacije i drugih isprava trećih osoba

Porezno tijelo, oporezivanja radi, može zahtijevati predočenje poslovnih knjiga, evidencija, poslovne dokumentacije i drugih isprava od trećih osoba (čl. 81. OPZ-a).

Treće su osobe one kod kojih se ne obavlja porezni nadzor, ali su dio poreznog postupka i kod njih se provjeravaju činjenice bitne za oporezivanje o poslovanju obveznika u kojega se obavlja porezni nadzor.

Treće osobe, dakle, mogu biti građani, fizičke i pravne osobe odnosno pojedinac ali i više osoba. Najčešće se koriste isprave trećih osoba u poreznom nadzoru pri potvrđivanju salda imovine i obveza na kraju poslovne godine, procjeni porezne osnovice, te kod vezanih nadzora, poreznih prijevara i slično.

ZAKLJUČAK

U postupku poreznog nadzora Vi kao obveznik dužni ste izjasniti se o odlučujućim činjenicama i pravnim pitanjima te sudjelovati u dokaznom postupku na druge propisane načine. S druge strane, obveza inspektora koji obavlja porezni nadzor je da obvezniku omogući propisanu razinu sudjelovanja u nadzoru, neovisno o tome hoćete li Vi to iskoristiti.

Obvezniku se mora omogućiti cjelovito izjašnjavanje prije donošenja odluke, što će obuhvatiti ukupne važne činjenice i pravna pitanja/okolnosti.

U nadzoru obveznika djelotvornost značajno ovisi o suradnji. Porezni nadzor obavlja se na osnovi utvrđenih rizika ili indicija o nekim nepravilnostima, pa treba stvoriti takav odnos inspektora i obveznika u kakvom će zajednički utvrđivati materijalnu istinu. Inspektor mora prići poslu posve otvoreno i upoznati obveznika sa zadaćama i ovlastima. Suradnju, naravno, ne treba shvatiti kao zapreku slobodi djelovanja u postupku nadzora. U obavljanju nadzora inspektor treba zadržati inicijativu, iako mora nastojati što manje ometati redovno poslovanje obveznika.

Kada god odredbe OPZ-a i ZUP-a određuju pravo obveznika sudjelovati u nadzoru, inspektor mu to mora omogućiti, ali na obvezniku je hoće li tu mogućnost iskoristiti. Ako je ne iskoristi, nema mjesta prigovoru o povredi prava na sudjelovanje u poreznom nadzoru.

 

Kako Vam ALPHA CAPITALIS može pomoći?

Kao alternativu teoretskom poreznom postupku možemo Vam ponuditi uslugu „Simulacije poreznog nadzora“ u kojemu se ponašamo kao da smo došli obaviti puni porezni nadzor društva (PDV, porez na dobit, porez na dohodak i ostala područja iz nadležnosti Porezne uprave).

Alternativno ukoliko ste već u fazi da Vam je pokrenut postupak poreznog nadzora, možemo Vam pomoći kod izrade Prigovora na porezni zapisnik ili sastavljanja Žalbe na porezno rješenje te isto tako ispratiti i savjetovati Vas u vezi svih ostalih postupanja tijekom Poreznog nadzora.

Ukoliko Vas zanima proces i koraci kod „Simulacije poreznog nadzora“ utoliko nam se slobodno javite povratno.

Autori: ALPHA CAPITALIS tim 

Ovlašteni revizori | Ovlašteni interni revizori | Ovlašteni procjenitelji | Ovlašteni računovođe | Ovlašteni investicijski savjetnici | ACCA (Association of Certified Chartered Accountants) | CFA (Chartered Financial Analyst)

više o autorima

Troškovni pristup procjeni vrijednosti

Troskovni pristup procjeni vrijednosti - Troškovni pristup procjeni vrijednosti

Troškovni pristup procjeni vrijednosti poduzeća daje indikaciju vrijednosti koristeći ekonomsko načelo da kupac neće platiti za imovinu više od troška nabave imovine jednake korisnosti, bilo kupnjom ili izgradnjom, osim ako nisu uključeni vrijeme, smetnje, rizik ili drugi čimbenici.

Troškovni pristup procjeni vrijednosti daje indikaciju vrijednosti izračunom sadašnjeg troška zamjene ili izgradnje imovine umanjenog za fizičko propadanje i sve ostale relevantne oblike zastarjelosti.

Troškovni pristup procjeni vrijednosti treba primijeniti i dati mu značajnu težinu u sljedećim okolnostima:

  • sudionici bi mogli ponovo kreirati imovinu značajno iste korisnosti kao i predmetna imovina, bez regulatornih ili zakonskih ograničenja, te bi se imovina mogla ponovo kreirati dovoljno brzo da sudionik ne bi bio voljan platiti značajnu premiju za mogućnost momentalnog korištenja predmetne imovine,
  • imovina ne generira izravno dohodak a jedinstvena priroda imovine čini korištenje dohodovnog ili tržišnog pristupa neizvedivim, i/ili
  • osnova vrijednosti se bazira na trošku zamjene kao što je zamjenska vrijednost.

Kada se koristi troškovni pristup u sljedećim okolnostima, potrebno je razmotriti može li se primijeniti neki drugi pristup koji potvrđuje indikaciju vrijednosti iz troškovnog pristupa:

  • sudionici mogu razmotriti stvaranje imovine slične korisnosti, ali postoje potencijalne zakonske ili regulatorne zapreke ili je potrebno značajno vrijeme za ponovo kreiranje imovine,
  • kada se troškovni pristup koristi kao provjera razboritosti drugih pristupa (na primjer, za potvrdu je li poduzeće procijenjeno na osnovi neograničenosti poslovanja vrednije na likvidacijskoj osnovi) i/ili
  • imovina je kreirana nedavno pa postoji visok stupanj pouzdanosti pretpostavki korištenih u troškovnom pristupu.

Vrijednost djelomično dovršene imovine će općenito odraziti dosadašnje troškove kreiranja imovine i očekivanja sudionika glede vrijednosti dovršene nekretnine, ali će uzeti u obzir troškove i vrijeme potrebno za dovršetak imovine te prikladne usklade za profit i rizik.

METODE TROŠKOVNOG PRISTUPA

Općenito postoje tri metode troškovnog pristupa:

  1. metoda troška zamjene: metoda koja pokazuje vrijednost izračunavanjem troška slične imovine jednake korisnosti,
  2. metoda troška reprodukcije: metoda koja pokazuje vrijednost izračunavanjem troška ponovnog stvaranja kopije imovine, i
  3. metoda sumiranja: metoda koja izračunava vrijednost imovine zbrajanjem odvojenih vrijednosti njenih dijelova.

1.Metoda zamjenske vrijednosti

Trošak zamjene je trošak relevantan za određivanje cijene koju bi sudionik platio za kopiranje korisnosti imovine, a ne njenih identičnih fizičkih svojstava. Obično se zamjenska vrijednost usklađuje za fizičko propadanje i sve relevantne oblike zastarjelosti. To je, nakon usklade, amortizirana zamjenska vrijednost.

Ključni koraci u metodi zamjenske vrijednosti su:

  1. izračunati sve troškove koje bi tipični sudionik imao da kreira ili nabavlja imovinu jednake korisnosti,
  2. odrediti postoji li amortizacija u vezi fizičke, funkcionalne i vanjske zastarjelosti povezane s predmetnom imovinom, i
  3. oduzeti ukupnu amortizaciju od ukupnih troškova kako bi se dobila vrijednost predmetne imovine.

Trošak zamjene je obično trošak modernog ekvivalenta imovine, koja daje sličnu funkcionalnost kao i imovina koja se procjenjuje, ali je modernog dizajna i izgradnje ili izrađena od modernih isplativih materijala modernim tehnikama.

2.Metoda troška gradnje

Trošak gradnje je prikladan kada je trošak modernog ekvivalenta imovine veći od troška ponovnog kretanja kopije predmetne imovine, ili kada korisnost koju nudi predmetna imovina može dati samo kopija a ne moderni ekvivalent.

Ključni koraci u metodi troška gradnje su:

  1. izračunati sve troškove koji bi nastali tipičnom sudioniku koji kreira identičnu kopiju predmetne imovine,
  2. odrediti postoji li amortizacija u vezi fizičke, funkcionalne i vanjske zastarjelosti povezane s predmetnom imovinom, i
  3. oduzeti ukupnu amortizaciju od ukupnih troškova kako bi se dobila vrijednost predmetne imovine.

3.Metoda sumiranja

Metoda sumiranja, poznata i kao metoda temeljne imovine se obično koristi           za investicijske kompanije ili druge vrste imovine ili društava za koje je vrijednost prvenstveno čimbenik vrijednosti njihovih udjela.

Ključni koraci u metodi sumiranja su:

  1. procijeniti svaki sastavni dio imovine koja je dio predmetne imovine koristeći primjerene pristupe i metode procjene vrijednosti, i
  2. zbrojiti vrijednost sastavnih dijelova imovine kako bi se dobila vrijednost predmetne imovine.

TROŠKOVNA RAZMATRANJA KOD PRIMJENE TROŠKOVNE METODE

Troškovni pristup treba obuhvatiti sve troškove koji bi nastali tipičnom sudioniku. Elementi troškova mogu se razlikovati ovisno o vrsti imovine i trebaju uključivati direktne i indirektne troškove potrebne za zamjenu/gradnju imovine od datuma procjene vrijednosti.

Neke uobičajene stavke za razmatranje su:

  • Direktni troškovi:sirovine, rad.
  • Indirektni troškovi: troškovi transporta, troškovi instaliranja, profesionalne naknade (design, dozvola, arhitektura, zakonske itd), ostale naknade (pristojbe, itd.), fiksni troškovi, porezi, troškovi financiranja (npr. kamata na dug), i profitna marža/poduzetnički profit tvorcu imovine (npr. povrat investitorima).

Imovina kupljena od treće osobe bi vjerojatno odrazila troškove povezane s kreiranjem imovine kao i neki oblik profitne marže da im pruži povrat na ulaganje. Po osnovi vrijednosti koja pretpostavlja hipotetsku transakciju, može biti prikladno uključiti pretpostavljenu profitnu maržu na određene troškove koji se mogu izraziti kao ciljani profit, bilo u apsolutnom iznosu bilo kao postotni povrat na trošak ili vrijednost. Međutim, troškovi financiranja, ako su uključeni, mogu već odražavati zahtijevani povrat na korišteni kapital sudionika, pa je potrebno biti oprezan kod uključivanja troškova financiranja i profitne marže.

AMORTIZACIJA/ZASTARJELOST IMOVINE

U kontekstu troškovnog pristupa, “amortizacija” se odnosi na usklade procijenjenih troškova kreiranja imovine jednake korisnosti da odraze utjecaj bilo koje zastarjelosti predmetne imovine na vrijednost. Ovo značenje se razlikuje od upotrebe te riječi u financijskom izvještavanju ili poreznom zakonu gdje se općenito odnosi na metodu sustavne amortizacije kapitalnih izdataka kroz vrijeme.

Usklađenja za amortizaciju

Usklađenja za amortizaciju se obično razmatraju za sljedeće vrste zastarjelosti, koje se dalje mogu podijeliti u potkategorije pri usklađivanju:

  • Fizička zastarjelost: svaki gubitak korisnosti zbog fizičkog propadanja imovine ili njenih dijelova koji proizlazi iz njene starosti i upotrebe.
  • Funkcionalna zastarjelost: svaki gubitak korisnosti zbog neučinkovitosti predmetne imovine u usporedbi s njenom zamjenom kao što je zastarjeli dizajn, specifikacije i tehnologija.
  • Vanjska ili ekonomska zastarjelost: svaki gubitak korisnosti uzrokovan ekonomskim ili položajnim čimbenicima koji su izvan imovine. Ova vrsta zastarjelosti može biti privremena ili trajna.

Fizički i ekonomski vijek imovine

Amortizacija/zastarjelost treba uzeti u obzir fizički i ekonomski vijek imovine. Fizički vijek znači koliko dugo se imovina može koristiti prije no što se istroši ili ekonomski popravak ne bude moguć, pretpostavljajući redovno održavanje a zanemarujući potencijal za obnovu ili rekonstrukciju.

Ekonomski vijek znači koliko dugo se predviđa da će imovina moći generirati financijske povrate ili pružati nefinancijske koristi u svojoj trenutnoj upotrebi. Na njega će utjecati stupanj funkcionalne ili ekonomske zastarjelosti kojem je imovina izložena.

Usporedba predmetne imovine i hipotetske imovine

Osim nekih vrsta ekonomske ili vanjske zastarjelosti, većina vrsta zastarjelosti se mjeri usporedbom između predmetne imovine i hipotetske imovine na kojoj se bazira procijenjeni trošak zamjene ili gradnje. Međutim, kada je dostupan tržišni dokaz učinka zastarjelosti, treba ga uzeti u obzir.

Fizička zastarjelost imovine

Fizička zastarjelost se mjeri na dva različita načina; (1) popravljiva fizička zastarjelost, tj. trošak popravka/izlječenja zastarjelosti, ili (2) nepopravljiva/neizlječiva fizička zastarjelost što uzima u obzir starost, očekivani ukupni i preostali vijek imovine, gdje je usklada za fizičku zastarjelost jednaka omjeru potrošenog očekivanog ukupnog vijeka. Ukupni očekivani vijek može se izraziti na bilo koji razuman način, uključujući očekivani vijek u godinama, prevaljenim miljama/ kilometrima, proizvedenim jedinicama, itd.

Funkcionalna zastarjelost imovine

Dva su oblika funkcionalne zastarjelosti: (1) dodatni trošak kapitala uzrokovan promjenama dizajna, materijala gradnje, tehnologije ili tehnika proizvodnje što rezultira dostupnom modernom ekvivalentnom imovinom s nižim troškovima kapitala od onih predmetne imovine, i (2) dodatni operativni trošak uzrokovan poboljšanjima dizajna ili dodatnim kapacitetom što rezultira dostupnim modernim ekvivalentom imovine s nižim operativnim troškovima od onih predmetne imovine.

Ekonomska zastarjelost imovine

Ekonomska zastarjelost može nastati kada vanjski čimbenici utiču na pojedinu  ili svu imovinu koja se koristi u društvu i treba je oduzeti nakon fizičkog propadanja i funkcionalne zastarjelosti. Primjeri ekonomske zastarjelosti za nekretnine su:

  • negativne promjene u potražnji za proizvodima ili uslugama koje imovina proizvodi,
  • višak ponude na tržištu imovine,
  • poremećaj ili gubitak ponude rada ili sirovina, i
  • imovinu koristi poduzeće koje ne može platiti tržišnu rentu za imovinu a da i dalje generira tržišnu stopu povrata.

Novac i novčani ekvivalenti ne zastarijevaju te se ne usklađuju. Utrživa imovina se ne usklađuje ispod njene tržišne vrijednosti određene tržišnim pristupom.

Ako ste zainteresirani za više informacija o metodama procjene vrijednosti slobodno nam se obratite.

Autori: ALPHA CAPITALIS tim 

Ovlašteni revizori | Ovlašteni interni revizori | Ovlašteni procjenitelji | Ovlašteni računovođe | Ovlašteni investicijski savjetnici | ACCA (Association of Certified Chartered Accountants) | CFA (Chartered Financial Analyst)

više o autorima