Bilo da vodite posao i želite unaprijediti poslovanje Vašeg društva ili tražite priliku za potencijalno investiranje, važno je dobiti točnu sliku poslovanja te uočiti trendove istog. Analiza financijskih izvještaja stvara informacijsku podlogu koja se koristi za donošenje poslovnih odluka.
Ovisno o tome koju odluku donosite, naglašava se važnost pojedinih vrsta financijskih omjera i indikatora. Kao vlasnik (dioničar) bit ćete ponajviše zainteresirani za dugoročnu profitabilnost i sigurnost, kao investitora ponajviše će Vas zanimati moć stvaranja prihoda i efikasnost, dok će ćete kao menadžer biti zainteresirani za sve aspekte financijske analize budući da je Vaša zadaća brinuti i o kratkoročnoj i o dugoročnoj stabilnosti društva.
Temeljne skupine financijskih omjera i indikatora:
- Pokazatelji likvidnosti (liquidity ratios)
- Pokazatelji zaduženosti (leverage ratios)
- Pokazatelji aktivnosti (activity ratios)
- Pokazatelji ekonomičnost (economic ratios)
- Pokazatelji investiranja (investment ratios)
- Pokazatelji profitabilnosti (profitability ratios)
Navedeni pokazatelji odnose se na sigurnost i na uspješnost poslovanja. Pokazatelji likvidnosti i zaduženosti opisuju financijski položaj društva i stoga se odnose na sigurnost, dok se pokazatelji ekonomičnosti, profitabilnosti i investiranja odnose na uspješnost (efikasnost) poslovanja. Pokazatelji aktivnosti mogu se svrstati u obje kategorije. U ovom će blogu (1. dio) biti objašnjene prve tri skupine financijskih pokazatelja.
POKAZATELJI LIKVIDNOSTI
Pokazatelji likvidnosti (liquidity ratios) mjere sposobnost poduzeća da podmiri svoje kratkoročne obveze. Značajni su financijskim menadžerima koji donose odluke vezane za podmirivanje obveza prema dobavljačima, kreditorima i državi, ali i su također značajni i samim kreditorima i dobavljačima. Uključuju sljedeće pokazatelje:
- Koeficijent trenutne likvidnosti (novac / kratkoročne obveze)
- Koeficijent ubrzane likvidnosti (novac + potraživanja / kratkoročne obveze)
- Koeficijent tekuće likvidnosti (kratkotrajna imovina / kratkoročne obveze)
- Koeficijent financijske stabilnosti (dugotrajna imovina / kapital + dugoročne obveze)
Koeficijent trenutne likvidnosti ukazuje na sposobnost društva za trenutačno podmirenje obveza. Nešto bolji pokazatelj je koeficijent ubrzane likvidnosti čija vrijednost bi trebala biti 1 ili veća od 1, odnosno društvo bi trebalo imati brzo unovčive imovine minimalno toliko koliko i kratkoročnih obveza.
Koeficijent tekuće likvidnosti bi u pravilu trebao biti veći od 2, odnosno društvo bi trebalo imati dvostruko više kratkotrajne imovine nego što ima kratkoročnih obveza. Zbog rizika unovčavanja kratkotrajne imovine društvo bi trebalo dio te imovine financirati iz kvalitetnih dugoročnih izvora. Taj dio kvalitetnih dugoročnih izvora naziva se radni kapital (working capital) i utvrđuje se kao razlika između kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza. Koeficijent financijske stabilnosti predstavlja omjer dugotrajne imovine i kapitala uvećanog za dugoročne obveze, što je vrijednost ovog pokazatelja manja, to je likvidnosti i financijska stabilnost veća, tj. povećava se učešće radnog kapitala.
POKAZATELJI ZADUŽENOSTI
Pokazatelji zaduženosti pokazuju strukturu kapitala i izvore financiranja te uključuju sljedeće pokazatelje:
- Koeficijent zaduženosti (ukupne obveze / ukupna imovina)
- Koeficijent vlastitog financiranja (glavnica / ukupna imovina)
- Koeficijent financiranja (ukupne obveze / glavnica)
- Pokriće troškova kamata (dobit prije poreza i kamata / kamate)
- Faktor zaduženosti (ukupne obveze / zadržana dobit + amortizacija)
- Stupanj pokrića I (glavnica / dugotrajna imovina)
- Stupanj pokrića II (glavnica + dugoročne obveze / dugotrajna imovina)
Koeficijent zaduženosti, koeficijent vlastitog financiranja i koeficijent financiranja odražavaju statičku zaduženost, budući da su formirani na temelju bilance. Oni ukazuju na to koliko je imovine financirano iz vlastitih (glavnica), a koliko iz tuđih (obveze) izvora. Pokriće troškova kamata i faktor zaduženosti odražavaju dinamičku zaduženost budući da dug razmatraju s aspekta mogućnosti njegova podmirenja, a formiraju se na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka te bilance.
Stupnjevi pokrića I i II govore o pokriću dugotrajne imovine kapitalom, odnosno kapitalom uvećanom za dugoročne obveze. Ukoliko je vrijednost pokazatelja stupanj pokrića II veća od 1 to znači da je dio dugoročnih izvora iskorišten za financiranje kratkotrajne imovine.
POKAZATELJI AKTIVNOSTI
Pokazatelji aktivnosti upućuju na brzinu cirkulacije imovine u poslovnom procesu, a uključuju:
- Koeficijent obrta ukupne imovine (ukupni prihod / ukupna imovina)
- Koeficijent obrta kratkotrajne imovine (ukupni prihod / kratkotrajna imovina)
- Koeficijent obrta potraživanja (prihodi od prodaje / potraživanja)
- Trajanje naplate potraživanja u danima (broj dana u godini (365) / koeficijent obrta potraživanja)
Pokazatelji aktivnosti se još nazivaju koeficijenti obrta te se računaju na temelju odnosa prometa i prosječnog stanja. Koriste se pri ocjeni djelotvornosti kojom menadžment angažira imovinu koju su mu povjerili vlasnici. Temelje se na podacima iz bilance i računa dobiti i gubitka. Najčešće se izračunavaju za ukupnu imovinu, kratkotrajnu imovinu te potraživanja.
Kada je poznat koeficijent obrta moguće je izračunati i prosječene dane vezivanja sredstva, tj. prosječno trajanje obrta. Osim navedenih pokazatelja moguće je računati i druge koeficijente kao što su koeficijent obrta ukupnih zaliha ili koeficijent obrta potraživanja za svakog pojedinog kupca. Općenito pravilo govori da je bolje da je koeficijent obrta što veći odnosno da je vrijeme vezivanja ukupne i pojedinih vrsta imovine što kraće.
Autori: ALPHA CAPITALIS tim
Ovlašteni revizori | Ovlašteni interni revizori | Ovlašteni procjenitelji | Ovlašteni računovođe | Ovlašteni brokeri | ACCA (Association of Certified Chartered Accountants) | CFA (Chartered Financial Analyst)
