Revalorizacijske rezerve

Revalorizacijske rezerve su dio kapitala koje nastaju ponovnom procjenom imovine iznad troškova nabave (dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine te financijske imovine namijenjene za prodaju.)  Revalorizacijska rezerva odnosi se na specifičnu stavku ili evidenciju koja je potrebna kada je revalorizacija nekog sredstva, prihvaćena kao dio imovine društva, rezultirala viškom.

Revalorizacijska rezerva može također biti potrebna kada se imovina drži na stranim tržištima i vrednuje u stranoj valuti. Ta se rezerva zatim koristi za obračunavanje fluktuacija vrijednosti koje su općenito uzrokovane promjenama u omjeru vrijednosti domaće valute organizacije i valute u kojoj se imovina drži.

Kad se knjigovodstveni iznos sredstava poveća kao rezultat revalorizacije, to povećanje se izravno priznaje povećanjem glavnice pod nazivom revalorizacijska rezerva.

Revalorizacijska rezerva prenosi se u kapital i rezerve:

  • U cijelosti kad se imovina prestaje priznavati (trajno povuče iz uporabe ili proda)
  • U visini povećanog iznosa amortizacije zbog revalorizacije kad se imovina koristi.

Revalorizacijska rezerva se može prenijeti u zadržanu dobit kada je imovina povučena iz uporabe ili otuđena. Revalorizacijska rezerva može se realizirati ako društvo koristi imovinu. Tada je iznos realizirane revalorizacijske rezerve razlika između amortizacije zasnovane na revaloriziranom knjigovodstvenom iznosu imovine i amortizacije zasnovane na izvornom trošku amortizacije.

Ako revalorizacija rezultira nižom vrijednošću nego što je ranije zabilježena, svaka prethodno zabilježena rezerva se prvo koristi za nadoknadu razlike, što rezultira smanjenjem revalorizacijskih rezervi. Ako revalorizacijska rezerva nema sredstava za pokriće gubitka, višak sredstava koji se ne može prebiti može se tretirati kao umanjenje vrijednosti i iskazati kao gubitak.

« Back to Glossary Index