Računovodstveno poslovni događaj je ‘metoda’ kojom se unosi računovodstvena transakcija u računovodstvene evidencije poslovanja. Računovodstvene evidencije se zbrajaju u glavnu knjigu ili se zapisi u dnevniku mogu bilježiti u različitim pod-knjigama, koji se kasnije razvrstavaju u glavnu knjigu. Ti se podaci zatim koriste za sastavljanje financijskih izvještaja do kraja izvještajnog razdoblja.

U unosu dnevnika mora postojati najmanje dvije stavke retka. Dvostruki unos poslovnog događaja poznat je kao jednostavan unos, a onaj koji sadrži više stavki retka zove se složeni unos. Društvo može koristiti velik broj unosa u samo jednom obračunskom razdoblju pa je bolje koristiti veći broj jednostavnih poslovnih događaja nego manji broj složenih događaja kako bi se lakše objasnio i klasificirao njihov unos. To je korisno kada se poslovni događaji istražuju kasnije, a posebno kada ih revidiraju revizori.

Ukupni iznosi dugovanja i potraživanja za svaki poslovni događaj moraju uvijek biti jednaki, tako da se uvijek smatra da je računovodstvena transakcija “u ravnoteži”. Ako transakcija ne bi bila u ravnoteži, ne bi bilo moguće izraditi financijske izvještaje. Stoga je upotreba dugovne i potražne strane u dva stupca najbitnija od svih kontrola nad točnosti računovodstva.

U najmanju ruku knjiženje poslovnih događaja mora sadržavati sljedeće:

Konta na kojima se bilježe dugovna i potražna vrijednost

Datum knjiženja

Računovodstveno razdoblje u kojem se bilježi poslovni događaj

Ime osobe koja provodi knjiženje poslovnog događaja

Jedinstveni broj za prepoznavanje konta poslovnih događaja

Može biti potrebno priložiti opsežnu dokumentaciju za poslovne događaje i dati kratak opis knjiženja poslovnog događaja.