Načelo troškova i koristi govori da trošak pružanja informacija putem financijskih izvještaja ne smije prelaziti njegovu korisnost za čitatelje.

Primjer načela troškova i koristi je situacija kada jedno društvo kupi drugo društvo i želi saznati koji će biti ishod tog spajanja. Društvo može pomoću modela odrediti ishod te transakcije ali su troškovi modeliranja previsoki. U tom slučaju društvu je isplativije pričekati nekoliko mjeseci da se rezultati pokažu sami.

Ili primjerice kontrolor u društvu je otkrio da je jedan zaposlenik krao sitan novac u proteklih 10 godina. Prema procjenama ukradeni iznos novca bi mogao iznositi nekoliko tisuća kuna, iako bi opsežna revizija puno točnije odredila točan iznos novca. Međutim troškovi revizora su puno viši od iznosa za koji se procjenjuje da ga je zaposlenik otuđio. Kontrolor će u tom slučaju preskočiti reviziju budući da su troškovi veći od koristi.

Dakle prema načelu troškova i korisnosti računovodstvene aktivnosti se primjenjuju samo ako su koristi od tih aktivnosti veće od troškova.