Načelo materijalne značajnosti omogućuje zanemarivanje drugih računovodstvenih standarda u slučaju kada je neto učinak na financijska izvješća toliko malen da čitatelj neće biti zaveden. Prema opće prihvaćenim računovodstvenim načelima (GAAP), ne morate provoditi odredbe računovodstvenog standarda ako je stavka nevažna.

Primjerice, društvo ima u uredu vješalicu za kapute u vrijednosti 700 kuna, čiji je vijek trajanja 10 godina. Načelo materijalnosti omogućuje društvu da u godini kada je stekla vješalicu za kapute prizna cijeli trošak umjesto da obračunava amortizaciju u idućih 10 godina u vrijednosti od 70 kuna godišnje. Razlog tome je što nijedan korisnik financijskih izvještaja ne bi bio zaveden time što se ne bi amortizirala vješalica tijekom idućih 10 godina.

Određivanje materijalnog i značajnog iznosa razlikuje se ovisno o veličini društva. Primjerice, za veliko društvo poput multinacionalnih kompanija iznos od milijun kuna je ne značajna stavka, dok za manja društva i puno manji iznosi mogu biti od velikog značaja. Prilikom određivanja značajnih stavki potrebno je odrediti hoće li neka sitna stavka promijeniti neto dobit u neto gubitak. Ako je odgovor potvrdan ta stavka je materijalna i treba  biti prikazana u financijskim izvještajima bez obzira koliko ona mala bila. Zbog toga je korisno razgovarati s revizorima društva o tome što čini materijalno značajnu stavku, a što ne.