Izvještaj o novčanim tokovima, predstavljeno direktnom metodom lako je čitljivo, jer popisuje sve velike primitke i izdatke novca tijekom promatranog razdoblja poredanih po izvoru. Drugim riječima, prikazuje odakle su došli novci, obično klijenata, i na što su potrošeni novci, obično zaposlenike.

Nakon popisivanja svih izvora, ukupni izdatci se oduzimaju od ukupnih primitaka da bi izračunali ukupni neto novčani tok od poslovnih aktivnosti. Nakon toga se pridodaju investicijske i financijske aktivnosti koje mogu smanjiti ili povećati neto novčani tok.

Izgled

Popis najčešćih tipova primitaka i izdataka koji se koriste u direktnoj metodi:

• Primitci od klijenata
• Izdatci prema dobavljačima
• Izdatci prema zaposlenicima
• Izdatci za kamate
• Izdatci za porez

Kao što možete vidjeti, popisivanje ovih izdataka daje korisniku izvješća puno informacija odakle dolaze primitci i gdje odlaze izdatci. To je jedna od većih prednosti direktne metode u usporedbi s indirektnom. Investitori, kreditori i uprava društva mogu vidjeti odakle društvo prikuplja sredstva te kamo ih upućuju. Indirektna metoda ne prikazuje ovakve podatke. Upravo to je razlog zašto preporučujemo korištenje direktne metode.

U drugu ruku, problem s ovom metodom je težina i potrebno vrijeme za pripremu. Većina društava ne bilježi sve informacije o transakcijama s klijentima, dobavljačima itd., stoga je teško za većinu društava izraditi Izvještaj o novčanim tokovima korištenjem ove metode.

Npr. da bi shvatili izdatke i primitke od svakog izvora, moramo koristiti posebnu formulu. Primitci od klijenata su jednaki neto prodaji za to razdoblje, plus početna potraživanja minus konačna potraživanja. Slično tome, izdatci prema dobavljačima se računaju zbrajanjem kupovina, konačnog inventara, i početnih obveza a onda oduzmemo početni inventar i konačna dugovanja.

Imajte na umu da ova formula funkcionira samo ako se potraživanja koriste samo za kreditiranje prodaje i ako se dugovanja stvaraju za kreditiranje kupovine. Ovo je razlog zašto većina društava ne koriste ovu metodu. Teško se prikupljaju informacije.

Plus, direktna metoda također zahtijeva izradu dodatnih izvješća kako bi se provjerila točnost poslovnih aktivnosti. Dodatno, Izvještaj je vrlo slično indirektnoj metodi po izvještavanju poslovnih aktivnosti. Počinje s neto profitom te prilagođava nenovčane transakcije poput deprecijacije. Uzevši u obzir da izrada dodatnog izvješća zahtjeva istu količinu truda kao i korištenje indirektne metode, većina društava jednostavno bira ne koristiti direktnu metodu.

Direktna metoda tako direktno promatra izvor novca , dok indirektna metoda računa poslovni novčani tok prilagodbom trenutnog neto profita temeljem promjena na bilanci.

Ovo je jedina razlika direktne i indirektne metode. Investicijske i financijske aktivnosti evidentiraju se na isti način u obje metode.