Omjer dugoročnog duga prema imovini je omjer solventnosti ili pokrića koji izračunava financijsku polugu društva uspoređujući ukupni dug prema imovini. Drugim riječima, on mjeri postotak imovine koju bi društvo moralo likvidirati da bi otplatilo dugoročni dug.
Društvo u svojoj bilanci ima dvije vrste obveza: kratkoročne (dospijeće do godine dana) i dugoročne (dospijeće duže od godine dana). Omjer dugoročnog duga prema imovini je pokazatelj koji uspoređuje iznos duga s vrijednošću ukupne imovine u knjigama društva, odnosno predstavlja financijsku polugu društva.
Društvo može financirati imovinu zaduživanjem ili vlastitim kapitalom. Omjer dugoročnog duga prema ukupnoj aktivi pokazuje koliki se postotak ukupne imovine financira dugoročnim dugom. Veći postotni omjer znači da je društvo zaduženo i posjeduje manje imovine u bilanci. Drugim riječima društvo bi trebalo prodati više imovine kako bi vratilo dug u slučaju stečaja. Društvo bi također trebalo generirati veće prihode i novčani tok tijekom dužeg razdoblja u budućnosti kako bi moglo otplatiti dug.
Omjer dugoročnog duga i imovine predstavlja financijsku stabilnost i ukupnu rizičnost društva. Ulagači su oprezni prilikom visokog omjera dugoročnog duga i imovine jer znači da uprava ima manje novčanog toka i manju mogućnost financiranja novih projekata. Uprava obično koristi ovaj pokazatelj za određivanje iznosa duga koje društvo može održati i upravljati cjelokupnom strukturom kapitala društva.
Omjer dugoročnog duga prema imovini = dugoročni dug / ukupna imovina
Dugoročni dug i ukupna imovina iskazuju se u bilanci. Ukupna imovina odnosi se na sva sredstva iskazana u aktivi bilance. Dugoročni dug odnosi se na obveze koje dospijevaju u razdoblju dužem od godine dana odnosno nakon završetka tekućeg obračunskog razdoblja.
Društva mogu dugoročni dug podijeliti na tekući dio dugoročnog duga i dugoročni dug koji dospijeva za 12 i više mjeseci. Za izračun omjera dugoročnog duga i imovine uzima se ukupna vrijednost dugoročnog duga.
Omjer dugoročnog duga prema imovini manji od 0,5 smatra se dobrim i zdravim. Omjer je važno analizirati u kontekstu usporednih društava u industriji i prošlosti društva. Za kapitalno intenzivnu industriju omjer može biti i viši, dok za neke specifične industrije poput IT sektora omjer može biti nula (nema dugoročnog duga u poslovnim knjigama).
Omjer duga i imovine može se smanjivati, iako se povećava dug ako društvo stvara imovinu koja povećava vrijednost ili koristi druge izvore sredstava za rast.
Potrebno je razumjeti temeljene uzroke promjene omjera. Za investitore nesklone riziku poželjan je nizak omjer dugoročnog duga i imovine, dok investitori s većom sklonošću riziku mogu tolerirati veći omjer dugoročnog duga i imovine. Izbor razine omjera također će utjecati o industriji i fazi gospodarskog ciklusa. Financijski analitičari moraju biti svjesni svih čimbenika prilikom analize društva.
Zajmodavci obično postavljaju klauzule kako bi spriječili društva da se prekomjerno zadužuju. Ako se društvo previše zaduži može imati problema s vraćanjem zajmova što može uzrokovati negativan financijski i reputacijski učinak.
Prilikom korištenja ovog omjera treba biti na oprezu jer je vrijednost imovine u bilanci evidentirana prema knjigovodstvenoj vrijednosti koja se može značajno razlikovati od njene zamjenske ili tržišne vrijednosti.
Omjer ne uzima u obzir druge obveze kao što je kratkoročni dug. Društvo može biti izloženo velikom dugu koji dospijeva u tekućoj godini, a koji nije obuhvaćen omjerom dugoročnog duga i imovine.
Važno je pogledati i izvanbilančne stavke kao što je operativni najam i obveze za otpremnine. Te obveze nisu prikazane u odjeljku obveza, ali su ipak obveze. Ako se ne uključe u izračun procjene neće biti u potpunosti točne.
Omjer dugoročnog duga i imovine treba koristiti s nekoliko drugih omjera poluge kako bi se pravilno shvatila financijska rizičnost društva. Neki od drugih omjera koji se mogu koristiti su omjer duga i kapitala, omjer ukupnog duga i aktive i omjer ukupnog duga i kapitala.
Na taj način omjer dugoročnog duga i imovine možete koristiti za mjerenje financijske poluge društva i izračun njenog ukupnog rizika.
« Back to Glossary Index