Vrste revizijskog mišljenja: što govore o vašim financijskim izvještajima?
Kada govorimo o provođenju revizije financijskih izvještaja, važno je znati da je konačan rezultat svih provedenih postupaka revizijsko mišljenje. Ovlašteni revizor izražava svoje mišljenje o tome pružaju li financijski izvještaji istinit i fer prikaz financijskog položaja i rezultata poslovanja društva u skladu s primjenjivim okvirom financijskog izvještavanja. Korisnicima financijskih izvještaja – poput vlasnika, investitora, banaka i drugih zainteresiranih strana – revizijsko mišljenje pomaže u donošenju informiranih poslovnih odluka.
Revizijsko mišljenje može biti nemodificirano ili modificirano. Nemodificirano mišljenje, ili pozitivno mišljenje, najpovoljniji je ishod revizije za poduzetnika. Kada revizor izrazi nemodificirano mišljenje, to znači da je, na temelju svih provedenih postupaka i prikupljenih dokaza, zaključio da su financijski izvještaji sastavljeni u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima i zakonima, bez materijalnih pogrešaka ili propusta, te da fer prikazuju financijski položaj i rezultate poslovanja društva. Takvo mišljenje jača ugled poduzetnika, povećava povjerenje investitora i financijskih institucija te može biti ključna prednost u poslovanju.
S druge strane, ako revizor tijekom revizije utvrdi određene nepravilnosti, ograničenja u pristupu informacijama ili neslaganja s upravom oko važnih pitanja, može izdati modificirano mišljenje. Kod modificiranih mišljenja razlikujemo mišljenje s rezervom, negativno mišljenje i suzdržano mišljenje.
Mišljenje s rezervom izdaje se kada revizor zaključi da financijski izvještaji u cjelini pružaju istinit i fer prikaz, osim u vezi s određenim pitanjem koje je značajno, ali ne toliko prožimajuće da bi utjecalo na izvještaje kao cjelinu. Do mišljenja s rezervom može doći primjerice kada je određena stavka u financijskim izvještajima pogrešno iskazana, ili kada revizor nije mogao obaviti sve željene revizijske postupke zbog ograničenja pristupa informacijama. Iako mišljenje s rezervom upućuje na određeni problem, ono ne znači da su financijski izvještaji u cijelosti nepouzdani, već upozorava korisnike da dodatno razmotre specifično područje na koje se rezerva odnosi.
Kada revizor izrazi negativno mišljenje, to ukazuje na ozbiljne nepravilnosti u financijskim izvještajima. Revizor ga izdaje kada utvrdi da financijski izvještaji sadrže prožimajuće i značajne pogreške ili nepravilnosti zbog kojih financijski izvještaji ne prikazuju istinito i fer financijski položaj i rezultate poslovanja. Primjeri takvih situacija uključuju ozbiljna kršenja računovodstvenih standarda, velike manipulacije ili prikrivanje ključnih informacija. Kada društvo primi negativno mišljenje, korisnici financijskih izvještaja trebali bi biti iznimno oprezni, jer izvještaji ne pružaju vjerodostojnu sliku stvarnog stanja društva.
Suzdržano mišljenje se izdaje kada revizor nije u mogućnosti prikupiti dovoljno odgovarajućih revizijskih dokaza o značajnim područjima, zbog čega ne može izraziti mišljenje o financijskim izvještajima u cjelini. Takva situacija može nastati zbog ozbiljnih ograničenja u pristupu informacijama, nedostatka ključne dokumentacije ili drugih okolnosti koje onemogućuju provedbu revizijskih postupaka. Vrlo je važno naglasiti da, ako zakonski obveznik provođenja revizije dobije suzdržano mišljenje, sukladno članku 20. Zakona o računovodstvu, smatra se da obveza poduzetnika nije ispunjena. Dakle, iako je revizijski izvještaj formalno izrađen, obveza propisana zakonom ostaje neispunjena zbog nemogućnosti izražavanja mišljenja o istinitosti i fer prikazu financijskih izvještaja.
