Za veliki broj društava kraj poslovne godine donosi inventuru.

Inventuru možemo definirati kao postupak koji za cilj ima utvrđivanje imovine i obveza društva na određeni datum, a najčešće se provodi krajem poslovne godine te je uređena Zakonom o računovodstvu (u daljnjem tekstu „ZOR“) i Općim poreznim zakonom (u daljnjem tekstu OPZ“).

Dobro odrađen inventurni postupak znači kako će i donošenje budućih investicijskih odluka biti točnije jer se polazi od pretpostavke kako računovodstveno stanje odgovara stvarnome stanju, a baš su inventurni popisi jedan od temelja na osnovu kojih se rade financijski izvještaji te buduće projekcije poslovanja.

Kako je od iznimne važnost da budete upoznati sa samim postupkom inventure, u nastavku teksta donosimo Vam pregled postupka inventure te sve bitne značajke iste.

Vrste inventure te moguće kazne

Inventure se dijele prema vremenu potrebno za njihovo provođenje te prema opsegu posla kojeg pojedina inventura zahtijeva. Kada pričamo o vremenu provođenja, tada se inventura dijeli na:

• redovitu – radi se na kraju poslovne godine
• izvanrednu – radi se prema određenoj potrebi (stečaj, statusne promjene, likvidacija društva itd)
• kontinuiranu – radi se tijekom cijele godine prema unaprijed donesenom planu rada

Jednako tako prema opsegu posla inventura može biti:

• redovita – radi se inventura cjelokupne imovine i obveza društva
• djelomična – radi se inventura samo dijela imovine i obveza

Kao što smo prethodno napisali, postupak inventure uređen je ZOR-om te OPZ-om, a isti propisuju godišnju obvezu provođenja inventure u kojem su društva dužna popisati cjelokupnu svoju imovinu te sve obveze na dan kada se ona provodi.

Sukladno propisima, društva trebaju na početku svoje poslovne godine napraviti inventuru, kao i na kraju godine i to najkasnije do 31.12. Taj se popis zatim treba uskladiti s dobivenim računovodstvenim stanjem, a u slučaju kršenja stavki Zakona propisane su kazne i to na idući način

1.) Prema ZOR-u : od 10.000 HRK – 100.000 HRK za društvo kao pravni subjekt te 5.000 HRK – 20.000 HRK za ovlaštenu osobu za zastupanje društva.

2.) Prema OPZ-u : od 2.000 HRK – 200.000 HRK za društvo kao pravni subjekt te 2.000 HRK – 20.000 HRK za ovlaštenu osobu za zastupanje društva.

Inventurni višak i manjak

Kada se nakon provođenja popisa imovine i obveza te usporedbe računovodstvenog i stvarnog/popisanog stanja utvrdi kako je popisano stanje veće od računovodstvenog, govorimo o inventurnom višku. Najčešće se viškovi događaju radi iduće dvije stvari:

• kod prodaje proizvoda ili analitičkog evidentiranja nabave došlo je do zamjene proizvoda
• nije obavljen postupak evidencije kod ulaza robe u skladište, a ispostavljena je faktura za taj proizvod

Računovodstveno se takav višak iskazuje kao poslovni prihod društva, a u slučaju većih iznosa potrebno je napraviti zapisnik gdje se navedeni organizacijski propusti na ispravan način adresiraju.

Kada se nakon provođenja popisa imovine i obveza te usporedbe računovodstvenog i stvarnog/popisanog stanja utvrdi kako je popisano stanje manje od računovodstvenog, govorimo o inventurnom manjku.

Evidentirani manjak može se klasificirati kao dopušteni i prekomjerni, a najčešće nastaje radi:

• nesavjesnog rukovanja robom
• istek roka trajanja
• zbog kala i rasipa

Također, za inventurne manjkove terete se odgovorne osobe i kada su one odgovorne za podmirivanje evidentiranog manjka, isti se ne bilježi kao trošak već kao potraživanje od zaposlenika.

Kada društvo ne želi teretiti odgovornu osobu, razdiobu dopuštenog od prekomjernog manjka jer se prekomjerni manjak iskazuje kao trošak plaće u naravi te je on u cijelosti porezno priznat.

Faze provođenja inventure  

Postupak inventure prolazi kroz više faza, a točan broj faza ovisi o veličini poslovnog subjekta koji provodi inventuru. U slučaju mikro i malih društava (do 250 zaposlenih, aktiva do 43 milijuna eura i prihodi do 50 milijuna eura), može se odmah preći na one radnje koje će rezultirati izravnim popisom i eventualno utvrđenim inventurnim razlikama. Ona društva koja imaju više od 250 zaposlenih provode inventuru sukladno idućim fazama:

1. a) Faza pripremnih radnji – Definira se i imenuju točno povjerenstvo koje sudjeluje u inventuri, zatim se definira i priprema popisni materijal te se sastavlja vremenski tijek aktivnosti i točnih uputa za obavljanje inventure.
2. b) Faza provođenja postupak – Unutar sjedišta društva gdje se provodi inventura, kao i s njima povezanih prostora, obavlja se fizička provjera imovine koju društvo posjeduje, kao i obveze koje ima na datum provođenje inventure te se ispunjavaju prethodno definirane popisne liste sa stanjem koje je utvrđeno.
3. c) Faza usporedbe – U ovoj se fazi uspoređuje dobiveno računovodstveno stanje s onim koje je utvrđeno inventurnim popisom, odnosno utvrđuju se inventurne razlike u vidu mogućih viškova i manjkova.
4. d) Faza sastavljanja izvještaja – Nakon obavljenog popisa sastavlja se izvještaj u kojeg se osim dobivenih rezultata inventurnog postupka, unose i prijedlozi koji se odnose na postupanje s imovinom i obvezama, ovisno do kojeg se zaključka inventurom došlo.
5. e) Faza donošenja odluke – Kod faze donošenja odluke radi se o postupanju s utvrđenim rezultatima popisa, a konačnu odluku treba donesti ili vlasnik društva ili uprava, te će se ta odluka koristiti kao temelj za daljnju računovodstvenu provedbu.
6. g) Faza računovodstvene evidencije – Sukladno donesenim zaključcima i odlukama uprave društva, provode se ispravci kod evidentiranog krivog knjiženja te se kod svih budućih knjiženja nastavlja s ustanovljenom novom praksom.

Ukoliko želite utvrditi toćan popis imovine i obveza Vašeg društva, utoliko nam se slobodno obratite za pomoć.