Mjenjački poslovi pripadaju djelatnosti posredovanja u poslovanju vrijednosnim papirima i robnim ugovorima te prema Zakonu o deviznom poslovanju uključuju kupnju i prodaje strane gotovine te otkup čekova koji glase na stranu valutu i u njoj su unovčivi.
Suštinski se posao obavlja ili kupnjom i prodajom strane gotovine te uzimanjem zarade na nastaloj razlici, ili čistoj kupnji strane gotovine kada se zarada ostvaruje na ostvarenoj proviziji no o mjenjačkim poslovima u Republici Hrvatskoj te zakonodavstvu i propisima koji ga uređuju jako se malo zna.
Osobe koje su zainteresirane za pokretanje djelatnosti koje uključuju mjenjačke poslove često imaju problema pronaći pravilne informacije vezane za popis dokumentacije koju moraju imati ili računovodstvenim tretman istih te smo iz tog razloga u nastavku teksta pripremili popis najbitnijih stvari na koje osobe koje žele biti ovlašteni mjenjači moraju svakako obratiti pažnju.
Uvjeti za obavljanje djelatnosti mjenjačkih poslova
Mjenjačkim se poslovima osim banaka mogu baviti i pravne osobe i poduzetnici pojedinci, ali svi moraju imati odobrenje Hrvatske Narodne Banke za obavljanje mjenjačkih poslova (HNB) te biti upisani u sudski odnosno obrtni registar i imati potvrdu o nekažnjavanju za a kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, sigurnosti platnog prometa i poslovanja, vjerodostojnosti isprava ili za kazneno djelo propisano Zakonom o deviznom poslovanju.
Osim licence koju izdaje HNB i koja se može oduzeti sukladno okolnostima navedenim u Odlukama o mjenjačnicama, ovlašteni mjenjači moraju imati i ugovor s bankom za sva mjesta gdje se djelatnost obavlja, a uvjet je i posjedovanje certificiranog računalnog programa koji bilježi sve obavljene transakcije.
Ugovor s bankom definira i koju će tečajnu listu mjenjačnica koristiti, a mjenjački poslovi mogu koristiti dvije vrste tečajnih lista, onu koju nudi banka ili tečajnu listu ovlaštenog mjenjača. No bez obzira za koju tečajnu listu se mjenjačnice odlučile one se ne smiju mijenjati tijekom radnog dana, a u ponudi mjenjačnica mogu biti samo one strane valute koje koristi i banka s kojom je ovlašteni mjenjač potpisao ugovor.
Ovlašteni mjenjači, a sukladno Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, također poduzimaju mjere, radnje i postupke kojim se otkriva nelegalno stečen novac ili namjera koja ima za cilj financirati nezakonitih radnji te trebaju osigurati minimalne sigurnosne uvjete za poštivanje navedenog Zakona.
Jedinstveni obrasci
Sve ovlaštene mjenjačnice moraju imati evidentirano poslovanje kroz niz jedinstvenih obrazaca koji se ispisuju putem računalnog programa. Jedinstveni obrasci koje mjenjačnice koriste u svojem poslovanja su iduće:
- Blagajnički dnevnik za evidentiranje transakcija
- Obračun dnevne blagajne – stanje blagajničkog dnevnika
- Izvješće o kupnji odnosno prodaji strane gotovine i otkupa čekova koji glase na stranu valutu za razdoblje
- Promet ovlaštenih mjenjača – zbirno izvješće o kupnji odnosno prodaji strane gotovine i otkupljenim čekovima koji glase na stranu valutu za razdoblje
- Dnevnik otkupa strane gotovine i čekova koji glase na stranu valutu
- Dnevnik prodaje strane gotovine
- Specifikacija strane gotovine i čekova koji glase na stranu valutu
Blagajničkim se dnevnikom prati cjelokupni promet ovlaštenog mjenjača što uključuje naplatu otkupa strane gotovine i čekova u bezgotovinskim sredstvima ( čekovima, debitnim i kreditnim karticama), ali se prati i kojoj je svoti bezgotovinski naplaćena prodaja strane gotovine (uključujući i čekove) i koliko je poslano na naplatu dok obračun dnevne blagajne iskazuje stanje potraživanja mjenjačke blagajne, bez obzira na to je li riječ o gotovini ili neposlanim na naplatu bezgotovinskim instrumentima naplate.
Ostali se obrasci dostavljaju banci svaki put kad joj na otkup predaje stranu gotovinu i čekove koji glase na stranu valutu.
Računovodstvene preporuke
S obzirom na to da je Obračun dnevne blagajne temelj knjigovodstvenog prikaza poslovanja ovlaštenog mjenjača, podatci za knjiženje se s njega i preuzimaju, ali se knjiženja po obračunima dnevne blagajne ne trebaju knjižiti za svaki dan, već ih je dovoljno proknjižiti za potrebe prijavljivanje (izvješćivanje) te plaćanje poreznih obveza.
Kako u blagajničkom dnevniku ne postoje podatci o ukupnom prometu i njihova razrada na primitke i izdatke deviza i kuna, odnosno ulaze i izlaze deviza i kuna, tu stavku bi trebalo programski dopuniti kako bi bila vidljiva veza između blagajničkog dnevnika i njemu pripadajućeg obračuna dnevne blagajne .
Jednako tako obračunska tečajna razlika po valutama (u stavci obračuna dnevne blagajne) nastaje na temelju usklađenja tečaja svake strane valute zasebno zbog primjene tečajne liste tekućeg dana u odnosu na tečajeve iz tečajne liste prethodnog dana, a računa se kao razlika temeljnih kupovnih tečajeva koje imaju mjenjačka mjesta istoga ovlaštenog mjenjača ako se novac prenosi između mjenjačkih mjesta.
Za svako mjenjačko mjesto te za svaku mjenjačku blagajnu (zbog knjiženja mogućih popisnih razlika), trebalo bi voditi analitičke račune zbog kasnijeg lakšeg usklađenja podataka, a radi usporedivost analitičke evidencije s onom u glavnoj knjizi, podaci trebaju postojati i o svakoj valuti unutar mjenjačkog mjesta.
U slučaju kada se od banke odnosno kartičara potraživanja naplaćuju u kunskoj valuti, tada se valute mogu iskazati na jednom analitičkom računu za razliku od situacije naplate potraživanja u stranoj valuti kada se svako zasebno prati.
Obračuna dnevne blagajne iskazuje se u kunskim protuvrijednostima prodanih valuta, a srednji tečaj HNB-a rabi se i za iskazivanje potraživanja i obveza prema inozemstvu. Kod transakcija u stranoj valuti, a koja se bilježi u poslovnim knjigama, , koristi se srednji tečaj na dan transakcije za iskazivanje poslovnog događaja.
Tečajne razlike koje se mogu pojaviti u bilanciranju iskazuju se kao prihodi ili rashodi obračunskog razdoblja, a treba obratiti pažnju i na razliku između tečajne razlike i razlike tečaja. S obzirom kako ovlašteni mjenjač zarađuje na razlici između kupovnog i prodajnog tečaja, razlika tečajeva se u tom slučaju knjiži kao poslovni prihod. No potraživanja u vezi sa stranom valutom se obračunavaju spot tečajem na dan 31. prosinca i dobivena između kunskih protuvrijednosti deviznih potraživanja se knjiži kao financijski prihod.
Na promet domaćeg i stranog novca koji se koristi kao zakonito sredstvo plaćanja u nominalnoj svoti, uključivo i posredničke usluge u vezi s tim prometom, ne plaća se porez na dodanu vrijednost, no s obzirom na to da se za svaku poduzetničku isporuku treba izdati račun, treba ga izdati i za prodaju/kupnju stranih sredstava plaćanja, a račun mora sadržavati dodatak kako porez na dodanu vrijednost nije zaračunat sukladno članku 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
Djelatnost mjenjačkih poslova rijetka je u Republici Hrvatskoj, a jednako je i s računovodstvenim tretmanom pojedinih poslovnih događaja koji nastaju kao posljedica kupnje i prodaje strane gotovine te uzimanjem zarade na nastaloj razlici.
