Dugotrajna materijalna imovina je bitna stavka trgovačkih društava, ovisno kojom se djelatnošću bavili.
Kod društava koja se primjerice bave proizvodnjom, ulaganja u dugotrajnu materijalnu imovinu predstavljaju nužnost radi opstanka na tržištu i praćenja zadanih trendova u industriji, ali govore i o financijskom položaju pojedinog gospodarskog subjekta te kako ga kreditne institucije mogu promatrati ukoliko pojedino društvo traži financiranje za svoje poslovne aktivnosti.
I dok računovodstvena evidentiranja ulaganja u dugotrajnu materijalnu imovinu za mala i srednja društva uređuje HSFI 6 ( Hrvatski standard financijskog izvještavanja), za velika društva i ona čije su dionice uvrštene na burzu te kojima se trguje na tržištu kapitala to radi MRS 16 (Međunarodni računovodstveni standard). No sva društva do određenog datuma u godini podnose standardizirana financijska izvješća (GFI POD obrazac) u kojima se dugotrajna materijalna imovina klasificira na idući način:
- Zemljište
- Građevinski objekti
- Postrojenja i oprema
- Alati, pogonski inventar i transportna imovina
- Biološka imovina
- Predujmovi za materijalnu imovinu
- Materijalna imovina u pripremi
- Ostala materijalna imovina
- Ulaganje u nekretnine
S obzirom kako banke i druge kreditne institucije pregledavaju godišnja financijska izvješća pri donošenju odluka o kreditiranju, bitno je za trgovačka društva da pravilno detektiraju kako se ulaganja u dugotrajnu materijalnu imovinu vode s računovodstvenog aspekta i predstavlja li pojedine ulaganje u neku od stavki iste povećanje vrijednosti te imovine ili pak rashod razdoblja.
U nastavku teksta donosimo pregled kako se računovodstveno evidentira ulaganje u dugotrajnu materijalnu imovinu te odnose li se pojedini troškovi pod rashode razdoblja ili knjigovodstveno povećavaju vrijednost te imovine.
Trošak tekućeg održavanja
Imovina koja se koristi za obavljanje djelatnosti trgovačkog društva vremenom se troši te zahtjeva servisiranje koje uključuje i moguće popravke te zamjene pojedinih dijelova strojeva ili opreme. U troškove održavanja uključuju se i troškovi redovitog održavanja građevinskih objekata kada se primjerice mijenja stolarija, instalacije, krovište i slično.
Prema HFSI 16 i MRS 6, troškovi nastali a aspekta održavanja ne uključuju se u knjigovodstvenu vrijednost nekretnina, postrojenja ili opreme nego se prikazuju kao rashod razdoblja u računu dobiti i gubitka. Troškovi tekućeg održavanja spadaju pod one troškovi koji nastaju u puno kraćim vremenskih periodima i odnose se na zamjenu potrošnih dijelova. Kod strojeva i opreme to su svakodnevni troškovi održavanja imovine poput manjih popravaka, čišćenja i zamjenu potrošnih dijelova predviđenih kraćim intervalima dok se tekući troškovi mogu odnositi i na tekuće održavanje građevinskog objekta ili servisiranje automobila.
Troškovi investicijskog održavanja
Ovi troškovi uključuju sve one izdatke koji su nastali u dužem vremenskom periodu, na primjer dvije ili više godina, a po svojem ukupnom iznosu su veći od tekućih troškova održavanja i uključuje bitne zamjene ili popravke na stavkama dugotrajne materijalne imovine radi kojih će trgovačka društva u budućnosti generirati ekonomske koristi. Ukoliko će ti i takvi troškovi investicijskog održavanja doprinijeti povećanju proizvodnih kapaciteta i kvaliteti proizvodnje, utoliko se oni priznaju kao rashodi razdoblja u kojem su nastali i bilježe na računu dobiti i gubitka.
Neki od primjera troškova investicijskog održavanja su kapitalna ulaganja u građevinske objekte kada se radi zamjena fasade, stolarije ili krovišta dok se kod postrojenja i opreme do odnosi na zamjenu bitnih dijelova i veće popravke radi kojeg strojevi moraju biti van funkcije.
S obzirom kako investicijsko održavanje najčešće zahtijeva od trgovačkih društava veće izdatke, a koji posljedično dovode do slabijeg financijskog rezultata poslovanja u godini nastanka troškova, neki poduzetnici prikazuju takve troškove kao dugoročno rezerviranje, ali Zakon o porezu na dobit kao i HSFI 16 standard jasno propisuju kako to nije dopušteno.
Naknadna ulaganja u dugotrajnu imovinu
To su svi oni troškovi koji su nastali na već postojećoj imovini trgovačkog društva, a prema HSFI 6 i MRSI 16 standardima, svi naknadni troškovi ulaganja priznaju se u knjigovodstvenu svotu sredstava kada znamo da će nastanak istih rezultirati budućim ekonomskih koristima za društvo ili ako možemo točno mjeriti troškove tih sredstava.
U tu svrhu se radi procjena neamortizirane vrijednosti koja se odnosi na zamijenjeni dio sredstava te se ista odbija od troška zamjena, a shodno tome u knjigovodstvenu svotu sredstva se uključuje razlika između nastalog troška i neamortizirane svote koju treba otpisati. Iznimka je jedino u slučaju kada je zamijenjeni dio u cijelosti otpisan pa se u knjigovodstvenu svotu sredstava uključuje ukupni trošak zamjene.
Održavanje i ulaganje na tuđoj dugotrajnoj imovini
Postoje trgovačka društva koja svoju djelatnost ne obavljaju unutar vlastitog prostora (proizvodni pogoni i hale, uredi itd) nego iznajmljuju tuđe prostore za mjesečnu, godišnju ili višegodišnju naknadu.
Najam tuđeg prostora unutar kojeg se odvija poslovna i gospodarska djelatnost, najčešće uključuje obveze najmoprimca koje se odnose na tekuće troškove održavanja kako bi se prostor vratio najmodavcu u izvornom obliku, ali ponekad uključuje i ulaganje u tuđi prostor kada visina uloženih sredstava može spadati i u kapitalna ulaganja. Zato je važno prilikom evidentiranja nastalih troškova, a vezanih za ulaganja u tuđi prostor, razgraničiti koji troškovi zahtijevaju manja održavanja i opravke, a koji veće adaptacije i rekonstrukcije.
Kada društva ulažu u tuđi prostor, a nastali troškovi se odnose na manje popravke i održavanje instalacije, tada se svi takvi troškovi iskazuju kao investicijsko održavanje zakupljene imovine dok se kod većih adaptacija i rekonstrukcija cjelokupnog prostora to iskazuje kao ulaganje u tuđu imovinu.
Zaključno treba istaknuti kako prilikom donošenja odluka u vezi s iskazivanje troškova nastalih po osnovi dugotrajne materijalne imovine, treba voditi računa o HSFI i MFSI računovodstvenim standardima te ih sukladno standardima klasificirati kao troškove održavanja ili odlučiti kako povećavaju knjigovodstvenu vrijednost imovine.
Ukoliko Vas zanima kako točno i po kojim kontima klasificirati nastale troškove ulaganja u dugotrajnu materijalnu imovinu, utoliko nam se slobodno obratite za pomoć.