Financiranje obveznicama - Financiranje obveznicama

Financiranje obveznicama

Vaše društvo se pored kredita banaka može financirati izdavanjem obveznice.  Obveznica je dužnički vrijednosni papir gdje izdavatelj posuđuje određenu svotu od kupca obveznice, te se obvezuje na isplatu te svote kupcu ili pravnom imatelju obveznice uz uvećanje za ugovorenu kamatu. Financiranje emisijom obveznica može biti lakše i ekonomičnije od uzimanja bankovnog kredita.

Članovi tima koji su odgovorni za dovršetak pojedinih koraka u financiranju obveznicama su:

  • Izdavatelj
  • Financijski savjetnik
  • Savjetnik razmjene
  • Savjetnik za obveznice
  • Osiguravatelj
  • Savjetnik osiguranja
  • Zajmoprimac
  • Povjerenik / fiskalni agent
  • Konzultant za usklađivanje s propisima
  • Investicijski savjetnik

Veći dio procesa je uobičajen za sve tipove financiranja. U nastavku navodimo opis koraka koje trebate poduzeti prilikom financiranja obveznicama.

  1. Odredite da je projekt ili program koji se financira nužan ili poželjan

(Trajanje: 1 tjedan do 3 godine)

Prvi korak u procesu financiranja je ujedno i najdugotrajniji jer se tada donose osnovne poslovne odluke o projektu – njegov opseg, trošak i pristup financiranju. U ovom koraku za financiranje nevladinih projekata ili programa potrebno je  da definirate:

  • Javnu svrhu (praktična i pravna)
  • Tehnološku izvedivost
  • Financijsku izvedivost
  • Zakonsko ovlaštenje
  • Veličinu kreditnog izdanja
  • Raspoložive prihode drugih vrijednosnih papira za otplatu
  • Studiju izvedivosti
  • Kreditnu podršku
  • Treba li izdavatelj aktivno prodavati svoju sposobnost financiranja određenih vrsta projekata
  • Procjenu utjecaja na okoliš
  • Ograničenje volumena privatne aktivnosti
  1. Odaberite članove tima za financiranje

(Trajanje: 1 tjedan do 3 mjeseca)

Drugi korak u procesu financiranja je ključan za konačni uspjeh projekta i treba ga pažljivo poduzeti. U ovoj fazi bi trebali odlučiti hoćete li zaposliti financijskog savjetnika ili ćete se osloniti na pokrovitelja da pomogne u početnom restrukturiraju, što može ovisiti o odluci o načinu prodaje. Naime, obveznice se mogu prodavati putem kompetitivne ili ugovorne prodaje.  U ovoj fazi odredite pozicije koje treba popuniti, proceduralne alternative za odabir svake pozicije u timu za financiranje, način naknade za svakog člana tima, te odredite i odaberite članove tima nakon zatvaranja procesa izdavanja obveznica.

  1. Strukturirajte financiranje

(Trajanje: 1 tjedan do 3 mjeseca)

U trećoj fazi procesa konzultant  će dati stručno mišljenje na pitanja financijskog i pravnog strukturiranja. Ova faza uključuje nekoliko sastanaka i rasprava dok se formira dokumentacija za financiranje. Korisnici bi trebali razumjeti zašto se svaka odluka donosi i posebno obratiti pozornost na sporazume, sigurnosne značajke i druge obveze. U ovoj fazi trebali bi biti potpuno uključeni u razmatranje i definiranje odgovornosti.  U ovoj fazi trebate:

  • Održati početni sastanak organizacije
  • Procijeniti pravna, politička i regulatorna ograničenja
  • Razviti raspored za izvršenje preostalih zadataka
  • Pripremiti važne pravne dokumente koji se odnose na financiranje, uključujući odgovore o ugovaranju koji definiraju bilo koji temeljni aranžman (kao što su ugovori o zajmu, zakupu ili kreditiranju), službenu izjavu, obavijest o prodaji ili ugovor o kupnji obveznica i ugovor o kontinuiranom objavljivanju.

 

  1. Plasirajte obveznice na tržište i zatvorite proces emisije obveznica

(Trajanje: 1 tjedan do 3 mjeseca)

U ovom trenutku, financiranje bi trebalo biti u potpunosti strukturirano i sve bi se strane trebale složiti oko konačnih uvjeta financiranja. U ovoj fazi trebate odrediti konačne kamatne stope,  veličinu duga i druge financijske uvjete zaduživanja. Nakon toga provedite marketinške aktivnosti i prodaju.

Što se tiče prodaje, razlikuju se konkurentna i ugovorna prodaja. Kod konkurente prodaje trebate:

  • odgovoriti na pitanja potencijalnih ponuđača
  • otvorite ponude u vrijeme i na mjestu navedenom u Obavijesti o prodaji
  • odrediti najpovoljnijeg ponuditelja primjenom pravila navedenih u Obavijesti o prodaji
  • dodijeliti obveznice najpovoljnijem ponuditelju, stvarajući u biti, Ugovor o kupnji obveznica između izdavatelja i ponuditelja

Kod ugovorne prodaje obavite:

  • Preliminarnu diskusiju o određivanju cijena
  • Pogledajte kompatibilnost prodaje za kamate i cijene
  • Odredite vrijeme prodaje
  • Utvrdite u kojem se smjeru kreće tržište
  • Odredite kakva je ponuda u bliskoj budućnosti obveznica koje bi se prodavale na tržištu
  • Odredite jesu li određene vrste investitora suzdržane
  • Finalizirajte predloženu ljestvicu određivanja cijena
  • Pošaljite vezu za cijene kako bi se zatražile ponude s ciljnih tržišta
  • Ponovite ako je previše ili premalo naloga
  • Dogovorite se o konačnim kamatnim stopama i cijenama

Na kraju ove faze sklopite  ugovor o kupoprodaji obveznica.

  1. Izvršavajte potrebne radnje nakon zatvaranja procesa financiranja obveznicama

Nakon zatvaranja izdavatelj i dužnik morat će izvršiti mnoge zadatke kako bi utvrdili da je financiranje u konačnici uspješno. Važno je da zaposlenici izdavatelja / zajmoprimca preuzmu odgovornost za stalne funkcije usklađivanja i nadzora. U toj fazi  provedite sljedeće:

  • Ocijenite učinak tima za financiranje
  • Pratite napredak projekta izgradnje ili programa kreditiranja
  • Pratite rad povjerenika
  • Pridržavajte se postojećih ugovora
  • Pratite kamatne stope i vrijednosti swap-ova ako postoje
  • Sastavljajte godišnja financijska izvješća
  • Sastavljajte ostala godišnja izvješća
  • Tumačite financijske dokumente
  • Refinancirajte i radite na povratu sredstava

Nakon zatvaranja procesa izdavanja obveznica:

  • Osigurajte da kontinuirani povrat duga bude ispunjen
  • Odgovarajte na upite investitora
  • Napravite izračun i povrat arbitražnih rabata
  • Upravljajte bilo kakvim procjenama ili specijalnim porezima koji osiguravaju izdanje obveznica
  • Upravljajte bilo kakvim programima izgradnje i nabave
  • Bavite se s bilo kojim pitanjima povezanim s poslom

Članovi tima ALPHA CAPITALIS sudjeluju u postupku prikupljanja kapitala. Ako smatrate da Vam možemo pomoći slobodno nas kontaktirajte za više informacija. 

Autori: ALPHA CAPITALIS tim 

Ovlašteni revizori | Ovlašteni interni revizori | Ovlašteni procjenitelji | Ovlašteni računovođe | Ovlašteni investicijski savjetnici | ACCA (Association of Certified Chartered Accountants) | CFA (Chartered Financial Analyst)

više o autorima

Financijsko restrukturiranje 2019 02 18 - Financijsko restrukturiranje u 6 koraka

Financijsko restrukturiranje u 6 koraka

Financijsko restrukturiranje je svaka značajna promjena u financijskoj strukturi društva, vlasništva, kontroli i/ili poslovnom portfelju a sve s ciljem povećanja vrijednosti društva. Financijsko restrukturiranje provodi se kako bi se prevladale financijske poteškoće, unaprijedilo poslovanje, izbjegli veći porezni nameti ili zbog osobnih razloga menadžmenta i njihovih ciljeva.

Ako želite povećati vrijednost vašeg društva ili povećati solventnost i likvidnost možete reorganizirati svoju financijsku imovinu kako bi ste stvorili najpovoljnije financijsko okruženje za društvo. Glavni cilj restrukturiranja je smanjiti troškove društva i povećati neto profitabilnost.

U nastavku vam donosimo 6 koraka za financijsko restrukturiranje poduzeća.

  1. Procjena situacije

Procjena situacije prvi je i najvažniji korak prilikom financijskog restrukturiranja društva. Priprema financijskog restrukturiranja zahtjeva analizu poslovanja, stoga je potrebno provesti analizu financijskih izvještaja (bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o novčanom toku, izvještaj o promjenama kapitala i bilješke uz financijske izvještaje) kako bi se dobile potrebne informacije i uvid u stanje i poslovanje društva. Cilj ovog koraka je dobiti širu sliku uzroka uspjeha i neuspjeha poslovanja. Ako društvo ima kvalitetne računovodstvene evidencije moguće je ovu fazu završiti za nekoliko dana. Razdoblje procjene ne bi trebalo potrajati duže od 3 tjedna. U ovom početnom koraku kao i u svakom daljnjem koraku potrebna je detaljna prognoza novčanog toka.

  1. Operativna poboljšanja

Razumijevanje uzroka problema

Društvo mora razumjeti što je uzrokovalo postojeće probleme. U ovoj fazi provode se aktivnosti za operativno poboljšanje, odnosno smanjenje troškova.  Smanjenje troškova odnosi se na mjere koje društvo provodi kako bi smanjilo svoje troškove i povećalo profitabilnost.

Provedba mjera za optimizaciju troškova

Mjere smanjenja troškova obuhvaćaju smanjenje broja zaposlenih, smanjenje plaća, zatvaranje objekta, racionalizaciju opskrbnog lanca, premještanje ureda, poslovnica i drugih objekata u najmu na jeftinije lokacije, smanjenje i ukidanje korištenja nekih vanjskih usluga koje nisu važne za poslovanje kao što su marketinške agencije, smanjenje korištenja papira, korištenje besplatnih oblika oglašavanja poput društvenih mreža, isključivanje opreme i strojeva nakon završetka radnog vremena i mnoge druge aktivnosti koje će smanjiti troškove a neće bitno utjecati na kvalitetu poslovanja.

Jedan od oblika smanjenja troškova je i smanjenje poslovnih putovanja, događaja i obuka. Primjerice društvo može omogućiti prodajnim timovima da i dalje putuju, a zamrznuti sva ona druga putovanja koja se ne odnose na izravno generiranje prihoda. Društvo može otkazati i sve kapitalne investicije.

Otpuštanje zaposlenika

Budući da troškovi zaposlenika predstavljaju veliki dio troškova poslovanja  smanjenje broja zaposlenih je jedna od prvih mjera koje društva provode kako bi smanjila troškove poslovanja. Odluke o smanjenju broja zaposlenika obično donose vanjski konzultanti jer rukovodstvo društva često ne želi ili nije u mogućnosti donijeti potrebne odluke.

Oni zaposlenici koji nisu učinkoviti u obavljaju svojih zadataka najčešće predstavljaju ekonomski višak. Ako je ovakav rez neophodan tada svakako treba brzo djelovati i odjednom smanjiti broj zaposlenika.

Formirati tim za provedbu restrukturiranja

Nakon otpuštanja neučinkovitih zaposlenika preostalo osoblje treba pripremiti za provedbu restrukturiranja. Polazišna točka svakog restrukturiranja leži u formiranju Kriznog menadžmenta.

Krizni menadžment se može sastojati od Interim menadžera, vanjskih konzultanata ili interno formiranog tima. Poželjno je formirati projektne timove i dodijeliti im kratkoročne ciljeve. Sve zaposlenike treba upoznati s novonastalom situacijom, prezentirati im plan restrukturiranja te objasniti njihovu ulogu u provedbi.

Troškovi restrukturiranja

Otpuštanje zaposlenika donosi i neke troškove poput otpremnina, naknada za nezaposlene, troškove ponovnog zapošljavanja, a može doći i do tužbi zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa. U trošak restrukturiranja je potrebno ukalkulirati trošak savjetnika, interim menadžera i odvjetnika. Također, potrebno je uzeti u obzir sve agencijske provizije (prodaja nekretnina i pokretne imovine). Ako će se pokrenuti proces dokapitalizacije bitno je uzeti u obzir trošak pronalaska investitora i vođenja kompetitivnog procesa prodaje društva ili dokapitalizacije.

  1. Upravljanje obrtnim kapitalom

Prodaja potraživanja od kupaca

U procesu restrukturiranja potraživanja od kupaca se trebaju brže naplaćivati. Potrebno je analizirati potraživanja od kupaca i eliminirati sve one kupce koji ne podmiruju svoje obveze u roku. Prema kupcima čiji je rok plaćanja odavno prošao počnite agresivnije pregovarati i ubrzajte rok naplate takvih potraživanja.

U trenutku kada vaši kupcu saznaju da ste u poteškoćama postoji mogućnost da će se oglušiti na poziv na plaćanje. Ako osjetite da bi se mogao pojaviti problem s naplatom tada je dobro prodati potraživanja i tako povećati likvidnost. Ukoliko ne možete prodati potraživanja utoliko probajte provesti „kompenzaciju“.

Naglasak na ključne dobavljače

Dobavljače je potrebno klasificirati prema budućoj važnosti za društvo kako bi se osiguralo da se prvo podmiruju obveze prema onim dobavljačima koji omogućuju nastavak poslovanja. Budući da je često pregovaračka moć s postojećim dobavljačima slaba, potrebno je pronaći nove dobavljače koji omogućuju dulji rok kreditiranja i bolje uvijete financiranja. Također je dobro zamijeniti postojeće dobavljače s novima čiji su proizvodi i usluge jeftiniji od postojećih. Prilikom traženja novih dobavljača nije loše poslati više upita kako bi se odabrao najpovoljniji. Ako se ne mogu pronaći drugi dobavljači, potrebno je pregledati obveze prema postojećim dobavljačima , te im objasniti da su u tijeku promjene za poboljšanje i navedite realne rokove za podmirenje svojih obveza. Jedan od glavnih problema prilikom restrukturiranja je nedovoljna suradnja s dobavljačima jer menadžmentu nedostaje kredibilitet s obećanjima za plaćanje.

Zalihe

Prodajte nekurentne zalihe ispod cijene. Smanjite zalihe na minimalnu razinu i uvedite ažurniju dostavu sirovina i materijala (eng. Just in time). Implementirajte 6 sigma i/ili 20 ključeva metodologiju s ciljem povećanja učinkovitosti.

  1. Prodaja ne operativne imovine

Mnoga društva imaju imovinu koja se ne koristi i nije ključna za trenutno poslovanje; oprema koja bi mogla biti korisna u budućnosti, ali se trenutno ne koristi, vrijedna imovina koja se rijetko koristi, inventar s malim prometom, imovina koja se ne odnosi na osnovnu djelatnost društva, zalihe koje trenutno nisu potrebne itd.

Svaka takva imovina koja se može pretvoriti u gotovinu bi se trebala prodati ili iznajmiti, kako bi društvo došlo do potrebnih financijskih sredstava i poboljšalo svoju likvidnost. Društvo može prodati građevinsko zemljište na kojem ne planira ništa graditi u skoroj budućnost i tako će povećati trenutnu likvidnost.

Nakon što se smanji operativni kapacitet mogu se iznajmiti slobodni prostori i generirati dodatan izvor prihoda. Imovina koja je potrebna može se prodati i nazad uzeti u najam (eng. Sale and lease back) te tako doći do svježeg kapitala.

Ponekad je imovinu potrebno prodati ispod cijene s ciljem smanjenja troškova koji su vezani za tu imovinu npr. porez na imovinu, troškova održavanja, trošak osiguranja i slično.

  1. Prodaja operativne imovine ili gospodarske cjeline

Ponekad su prethodni napori za rast i akvizicije generirali previše dugova. Potrebno je napraviti procjenu novčanih povrata svakog segmenta poslovanja. Društvo bi moralo prodati one divizije, proizvodne linije ili dijelove koji ni kratkoročno ne pokrivaju svoje troškove poslovanja.

Većina društava se odlučuje na prodaju svojih temeljnih djelatnosti koje nisu profitabilne kako bi se usredotočile na profitabilnije. Prodaja poslovne jedinice izvor je značajnih financijskih sredstava bez financijskih obveza. Prodajom dijela poslovanja društvo će izbjeći prestanak poslovanja ili stečaj. Društvo može poslovnu jedinicu odvojiti i registrirati kao novo društvo i tako ostvariti određene benefite. Za dio poslovanja društvo može na tržištu izdati inicijalnu javnu ponudu dionica i tako prikupiti potrebna sredstava, a i dalje zadržati kontrolu nad upravljanjem društva.

  1. Restrukturiranje bilance

Ključni korak financijskog restrukturiranja podrazumijeva optimizaciju bilance. U ovom koraku potrebno je razmotriti izvore refinanciranja i odabrati najpovoljniji. Dospjele financijske obveze treba reprogramirati tako da se ugovori otpis dijela glavnice, otpiše kamata i nakon vremena počeka preostali iznos glavnice otplati u jednakim ratama tako da se ne naruši likvidnost društva.

Društvo može ugovoriti financiranje putem mezzanine duga tako da isplati postojeće kreditore uz otpis te nakon stabilizacije poslovanja ugovori novo povoljnije financiranje kod novih kreditora.

Zamjena duga za kapital (eng. Debt to equity swap) je transakcija koja se najčešće provodi tek kada je prijetnja stečaja vrlo blizu. U ovom postupku je svaka skupina podnositelja svjesna svog prioriteta i oporavka u stečaju. Zamjena duga za kapital  je obično prihvatljiva opcija kada su dugovi prema vjerovnicima veliki a prisiljavanje na stečaj nije najbolje rješenje. Nakon provedene zamjene duga za kapital bivši vlasnici duga postat će dioničari i dobit će kontrolu korporativnog  upravljanja

 

Smanjenje troškova dobiva veliku pozornost prilikom financijskog restrukturiranja društva, ali naglasak bi trebao biti na poboljšanju operativne učinkovitosti rješavanjem problema koji uzrokuju probleme s likvidnošću i solventnošću.

Ako imate bilo kakvih pitanja vezanih uz provedbu i metode financijskog restrukturiranja slobodno nam se javite.

Autori: ALPHA CAPITALIS tim 

Ovlašteni revizori | Ovlašteni interni revizori | Ovlašteni procjenitelji | Ovlašteni računovođe | Ovlašteni investicijski savjetnici | ACCA (Association of Certified Chartered Accountants) | CFA (Chartered Financial Analyst)

više o autorima

Interna i externa revizija 2019 02 09 - Suradnja interne i eksterne revizije

Suradnja interne i eksterne revizije

Eksterni revizor se u procesu revizije financijskih izvještaja može koristiti radom internog revizora ako je kod klijenta, čiji su financijski izvještaji objekt revizije, organizirana funkcija interne revizije te u slučaju kada eksterni revizor na temelju procjene relevantnih komponenti donese odluku o oslanjanju na rezultate rada interne revizije.

Revizija financijskih izvještaja i interna revizija

Revizija financijskih izvještaja najznačajniji je dio cjelokupne revizijske djelatnosti. To je postupak neovisnog ispitivanja i ocjenjivanja realnosti i objektivnosti informacija sadržanih u financijskim izvještajima.

Realnost i objektivnost financijskih izvještaja ocjenjuje se na temelju utvrđivanja stupnja njihove usklađenosti s okvirom financijskog izvještavanja, zakonskim propisima, računovodstvenim načelima.

Postupak ispitivanja i ocjenjivanja

Revizori provode postupak ispitivanja i ocjenjivanja u skladu s revizijskim standardima, kodeksom profesionalne etike revizora i Međunarodnim revizijskim standardima.

Osnovni zadatak revizije je zaštita interesa vlasnika kapitala, te stvaranje pouzdane informacijske podloge neophodne za racionalno odlučivanje korisnika financijskih izvještaja.

Uz reviziju financijskih izvještaja, interna revizija predstavlja značajan segment cjelokupne revizije. Zadatak interne revizije je da istražuje, ispituje i ocjenjuje sustav internih kontrola i njihovu efikasnost u djelovanju svakog pojedinog poslovnog sustava, da izvješćuje o nalazima, te da predlaže rješenja menadžmentu.

 

Kriteriji za ocjenu poslovanja

Kriteriji za ocjenu poslovanja trgovačkog društva su ciljevi organizacije, politike, procedure i ostala interna pravila te odgovarajući zakonski propisi.

Postupak ocjene poslovanja definiran je međunarodnim standardima interne revizije, etičkim kodeksom i internim pravilima.

Konačni cilj navedenih standarda i okvira je uspostavljanje efikasnog sustava internih kontrola, priprema informacijske podloge za proces upravljanja i izvještavanja.

Korištenje radom internog revizora

Ako eksterni revizor u procesu revizije financijskih izvještaja utvrdi da je interna revizija organizirana kod klijenta adekvatna za provođenje revizijskih postupaka, tada se eksterni revizor mora koristiti radom internog revizora na način koji je uređen MRevS-om 610.

MRevS 610; Korištenje radom internog revizora odnosi se na situacije u kojima je eksterni revizor utvrdio da je, u skladu s MRevS-om 315 „Prepoznavanje i procjenjivanje rizika značajnih pogrešnih prikazivanja tijekom stjecanja razumijevanja subjekta i njegovog okruženja“ interna revizija relevantna za provođenje revizijskih postupaka

Prema MrevS 315 funkcija interne revizije može biti značajna za eksternu reviziju ako su :

  1. Aktivnosti i priroda odgovornosti interne revizije povezane s financijskim izvještavanjem subjekta i
  2. Ako revizor očekuje koristiti rad internog revizora radi modifikacije prirode vremenskog rasporeda ili smanjena opsega planiranih revizorskih postupaka.
  3. Eksterni revizor može odlučiti ne koristiti rad internog revizora i u tom slučaju nije potrebna primjena MrevS-a 610

Koordinacija suradnje interne i eksterne revizije

Rad interne i eksterne revizije treba koordinirati kako bi se postigao adekvatan obuhvat revizije te izbjegla nepotrebna ponavljanja nekih revizijskih aktivnosti i poslova.

Koordinacija je obveza rukovoditelja odjela interne revizije ali je i jedan od najznačajnijih zadataka revizijskog odbora ako je organiziran u trgovačkom društvu.

Koordinirati rad internih i eksternih revizora podrazumijeva sljedeće:

  1. Planirati i organizirati sastanke za raspravu o pitanjima od obostranog interesa,
  2. Omogućiti uvid u planove, programe rada i ostalu radnu dokumentaciju,
  3. Razmjenjivati revizijska izvješća i pisma upućena menadžmentu
  4. Osigurati razumijevanje i suglasnost glede primijenjenih revizijskih tehnika, metoda i terminologije

Koordinacija interne i eksterne revizije prema IPPF-u

(eng. International Professional Practices Framework)

Pitanje koordinacije rada interne i eksterne revizije uređeno je, s odgovarajućim standardima i preporukama za rad u području interne revizije. Konkretnije prema standardu 2050  – glavni interni revizor mora objaviti informacije i uskladiti aktivnosti o ostalim  internim i eksternim pružateljima relevantnih usluga s izražavanjem uvjerenja kako bi osigurao primjerenu pokrivenost te na najmanju moguću razinu sveo ponavljanje.

Preporuke za rad 2050 – 1; Pružanje informacija

Glavni interni revizor bi trebao pružiti dovoljnu količinu informacija kako bi omogućio eksternim revizorima razumijevanje :

  1. Tehnika, metoda i terminologije koju koristi interna revizija
  2. Eksternim revizorima se omogućuje pristup programima i radnim materijalima interne revizije kako bi eksterni revizori stekli povjerenje u rad internih revizora te isti smatrali prihvatljivim za svrhe eksterne revizije.
  3. Potrebno je planirati dovoljan broj sastanaka tijekom procesa revizije kako bi se osigurala koordinacija revizije i učinkovito i pravovremeno dovršenje aktivnosti revizije.

 

Preporuke za rad 2050 -2; Mapiranje uvjerenja

Mapiranje uvjerenja podrazumijeva mapiranje pokrivenosti uvjerenja prema ključnim rizicima u organizaciji od strane više pružatelja usluga uvjerenja, uključujući internu i eksternu reviziju.

Mapiranje se provodi kroz čitavu organizaciju u cilju razumijevanja ukupnog rizika te uloge odgovornosti i uvjerenja. Rezultat mapiranja uvjerenja je jamstvo postojanja sveobuhvatnog procesa upravljanja rizicima i uvjerenja bez dupliciranja napora i potencijalnih propusta.

 

U procesu revizije financijskih izvješća, određeni postupci i rezultati rada internog revizora mogu biti iznimno korisni u prikupljanju dovoljno odgovarajućih revizijskih dokaza bez kojih nema utemeljenog mišljenja o realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja.

Ako Vas zanima više informacija o suradnji interne i eksterne revizije javite nam se povratno.

Autori: ALPHA CAPITALIS tim 

Ovlašteni revizori | Ovlašteni interni revizori | Ovlašteni procjenitelji | Ovlašteni računovođe | Ovlašteni investicijski savjetnici | ACCA (Association of Certified Chartered Accountants) | CFA (Chartered Financial Analyst)

više o autorima

Manipulacija financijskim izvještajima rashodi 2019 01 20 - MANIPULACIJA FINANCIJSKIM IZVJEŠTAJIMA: Troškovi i rashodi

MANIPULACIJA FINANCIJSKIM IZVJEŠTAJIMA: Troškovi i rashodi

Financijski izvještaji su skloni manipulaciji i lako se može prikazati nestvarna slika o poslovanju Društva.

Financijski izvještaji su dokumenti koji se mogu koristiti u različite svrhe i tumačiti iz različitih perspektiva. U slučaju da želite kupiti dionice, udjele ili vrijednosne papire nekog društva, prvi korak koji bi trebali poduzeti je analiza financijskih izvještaja tog društva. Ti izvještaji prikazuju sve što se o društvu treba znati kako bi se donijela konačna odluka o investiranju u to Društvo.

U nastavku teksta objašnjavamo načine na koji uprave društava manipuliraju financijskim pokazateljima i izvještajima, te načine na koje se te iste manipulacije mogu prepoznati.

Financijski izvještaji su izvještaji čija je svrha prikazati stanje, odnosno položaj u kojem se Društvo nalazi na temelju prošlih događaja. Jezgru financijskog izvještavanja čine pet izvještaja:

  1. Bilanca (izvještaj o financijskom položaju)
  2. Račun dobiti i gubitka (Izvještaj o dobiti)
  3. Izvještaj o novčanim tokovima
  4. Izvještaj o promjenama kapitala
  5. Bilješke uz financijske izvještaje

Financijski izvještaji moraju istinito i fer prikazivati financijsku situaciju, uspješnost poslovanja društva te sposobnost društva da ostvaruje pozitivan novčani tok (odnosno da generira novac). Upravo te stavke su od interesa krajnjim korisnicima izvještaja, a dijele se na interne (uprava i zaposlenici) i eksterne (dioničari,vjerovnici, revizori, državna tijela itd.). Svim tim korisnicima je u interesu da se kroz izvještaje prikaže stvarno stanje promatranog društva, kako bi na temelju njih donosili pravovaljane odluke.

Financijski izvještaji su standardizirani kako bi se olakšala njihova interpretacija te je donesen Pravilnik o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja (NN 38/08). Usprkos tome, dolazi do situacija kada ljudi odgovorni za njihovo sastavljanje, s namjerom iskrivljivanja stvarne slike o poslovanju Društva, manipuliraju stavkama koji se nalaze u tim izvještajima. To mogu činiti stvarajući pritisak na stavke poput prihoda i rashoda, troškova, imovine, obveza, novčanih tokova itd.

U ovom dijelu teksta detaljnije ćemo objasniti metode manipuliranja financijskim izvještajima kroz rashode i troškove:

Nepravilna kapitalizacija standardnih i rutinskih operativnih troškova

Prvi i najčešći instrument manipulacije operativnim troškovima je nepravilna kapitalizacija standardnih operativnih troškova. Drugim riječima, uprava bilježi troškove u Bilanci kao imovinu (tj. Kapitalizira trošak), umjesto da je bilježi kao trošak. Uzmimo za primjer da društvo kupuje dvogodišnju policu osiguranja. U samom početku ukupna vrijednost police se bilježi kao imovina, dok se nakon isteka prve godine 50% ukupne vrijednosti prikazuje kao trošak, a nakon isteka druge godine cjelokupna vrijednost police se bilježi kao trošak.

Drugi način manipulacije operativnim troškovima je nepravilna kapitalizacija rutinskih operativnih troškova. To je instrument koji se može najbolje prikazati kroz primjer društva WorldCom Inc. Riječ je o telekomunikacijskom gigantu čija je uprava tražila način kako smanjiti rutinske troškove najma telekomunikacijske infrastrukture. To su učinili tako da su dio troškova prikazali kao imovinu,što je smanjilo iznos troškova prikazanog u računu dobiti i gubitka i povećalo ukupan profit, ali je rezultiralo naglim padom novčanog toka s USD 2.289 milijardi na negativnih USD 3.818 milijardi u razdoblju od godinu dana.

Na temelju tog primjera možemo prikazati tzv. upozorenja koja nas upozoravaju da su se koristili navedeni instrumenti prilikom izrade financijskih izvještaja.

  • Nagle oscilacije razine vrijednosti imovine i profita Društva
  • Pojava novih i neobičnih stavki imovine
  • Veliki i neočekivani pad novčanog toka

Još jedan način manipulacije financijskim izvještajima je kroz nepravilnu kapitalizaciju troškova marketinga. Taj način označava agresivno kapitaliziranje spomenutih troškova, što će rezultirati pojavom određenih pokazatelja koji mogu uzbuniti investitore. Prilikom revizije izvještaja investitori su mogli uočiti sljedeće promjene:

  • Promjena računovodstvene politike Društva u agresivnu kapitalizaciju
  • Postepeno smanjivanje zarade kroz vrijeme, zbog prebacivanja troškova u buduće razdoblje
  • Značajna i nagla oscilacija između podcijenjenih troškova i precijenjenog profita u promatranom razdoblju ostvarena netom promjene računovodstvene politike

Kapitalizacija razvoja softvera

Trošak za razvoj softvera i povezanih proizvoda je operativni trošak koji obično nađe svoje mjesto u bilanci Društva, posebno u tehnološkim tvrtkama, čija je glavna stavka troškova upravo taj trošak. Troškovi ranije faze istraživanja se obično vodi po standardima, ali troškovi kasnije faze istraživanja su obično ti koji se kapitaliziraju. Investitori bi, u slučaju razmatranja investicije u tehnološko Društvo, trebali obratiti pažnju na neproporcionalne razmjere između troškova ranije i kasnije faze istraživanja i na promjene računovodstvene politike.

Različiti načini kapitalizacije unutar iste industrije

Zato što analize profitabilnosti i troškova mogu biti različito definirane u industriji, slična Društva mogu provesti različitu razinu kapitalizacije troškova time i ostvariti različite trendove profitabilnosti. Dobar primjer za to su THQ inc. I Electronic Arts Inc. To su softverska Društva koja su imala različite kapitalizirane troškove po dionici zbog različite računovodstvene interpretacije troškova. Društvo Electronic Arts Inc., kojem je kapitalizirani trošak po dionici iznosio USD 0,38, je prakticirao konzervativniji pristup te je njegova uprava smatrala da se jedina precizna analiza profitabilnosti može provesti tek kad je softver dovršen, dok je uprava THQ Inc. vjerovala suprotno, te mu je kapitalizirani trošak po dionici iznosio USD 2,58. Uzevši to u obzir, pametan potez bi bio imati na oku tzv. brzinu kapitalizacije softvera, odnosno razinu povećanja u promatranom razdoblju.

Kao zaključak, napominjemo da valja naglasiti da krajnji korisnici financijskih izvještaja moraju biti vrlo oprezni pri njihovoj analizi, a posebno oni koji planiraju uložiti sredstva u pojedina društva, imajući na umu da se slika poslovanja u većini slučajeva reflektira na interese Uprave društva i da je u konačnici njima (članovima uprave) u interesu iskoristiti rashode i troškove kao instrument prikazivanja ciljanog stanja društva.

Ukoliko sumnjate da je financijska prevara u tijeku ili manipulacija financijskim izvještajima utoliko nam se slobodno obratite za više informacija. Naši stručnjaci za forenzičko računovodstvo Vam mogu biti od koristi. 

Autori: ALPHA CAPITALIS tim 

Ovlašteni revizori | Ovlašteni interni revizori | Ovlašteni procjenitelji | Ovlašteni računovođe | Ovlašteni investicijski savjetnici | ACCA (Association of Certified Chartered Accountants) | CFA (Chartered Financial Analyst)

više o autorima