Operativna poluga mjeri udio fiksnih troškova u poslovanju tvrtke. Pod fiksnim troškovima podrazumijevamo one troškove koji se ne mijenjaju linearno sa promjenom prihoda i koji u pravilu imaju poseban način kretanja. Kao glavne izvore fiksnih troškova u poslovanju društva možemo nabrojati: dugotrajnu imovinu i proizvodne kapacitete, troškove istraživanja i razvoja, troškove stručne radne snage, itd. Pravilo operativne poluge kaže da što društvo ima veći udio fiksnih troškova u poslovanju, to društvo ima višu operativnu polugu i time veći poslovni rizik. Taj poslovni rizik očituje se u promjeni dobiti koji uzrokuju promjene u prihodima. Naime, kod društva koji imaju visoki udio fiksnih troškova i time visoku operativnu polugu, mali postotak rasta prihoda uzrokuje veliku promjenu u poslovnoj dobiti. Naravno, isto vrijedi i u obratnom smjeru, što znači da i najmanji pad prihoda može „izbrisati“ svu do tada ostvarenu dobit.