Obrtaj imovine kao pokazatelj govori o iznosu vrijednosti imovine koji je društvo iskoristilo tijekom generiranja prihoda od prodaje. Sposobnost generiranja visokog iznosa prihoda od prodaje na osnovi malog iznosa imovine je značajan dio slike o profitu društva. Imovina koja se više ne koristi ili se koristi na pogrešan način povećava potrebu za troškovnim financiranjem kao i izdatke za održavanje. Postizanjem visoke vrijednosti koeficijenta obrtaja imovine društvo smanjuje troškove te povećava krajnju dobit svojim vlasnicima. Pri izračunavanju ovog pokazatelja imovina se može odrediti na tri načina:

1. a) Ukupna imovina. Najčešća upotreba imovine obuhvaća ukupna sredstva iskazana u bilanci. U osnovi to je knjigovodstvena vrijednost tekuće i stalne imovine. To je najuobičajenije mjerilo vrijednosti imovine, s obzirom daje iznos lako dostupan i iskazuje se u godišnjem izvještaju društva;
2. b) Obrtni kapital. Nešto točnije mjerilo vrijednosti imovine upotrijebljene za generiranje određenog iznosa prihoda od prodaje jest iznos tekućeg obrtnog kapitala.
3. c) Ukupna imovina uvećana za procijenjenu vrijednost imovine u najmu. Kad društvo uzme u najam pogon ili opremu, ono zarađuje povrat na imovinu koja nije iskazana u bilanci. Usporedba različitih društava trebala bi odražavati približnu vrijednost imovine svakoga društva.