Neovisno o tome kakvo mišljenje osobno imate o kriptovalutama, činjenica je kako razvoj novih tehnologija i proizvoda doveo i do novih mogućnosti ulaganja na tržištu kapitala.
I dok su najčešće ulaganje u kriptovalute poduzimale fizičke osobe putem nekih od dostupnih web i mobilnih aplikacija, danas sve češće ulažu i pravni subjekti koji takva ulaganja moraju računovodstveno pratiti. Osim ulaganja u novu imovinsku klasu, sve više pravnih subjekata omogućuje i plaćanje za izvršene usluge ili prodaju proizvoda putem kriptovaluta. S obzirom kako kriptovalute postaju naša svakodnevnica, donosimo Vam računovodstveni pregled istih te porezni tretman od strane države.
Računovodstveno praćenje kriptovaluta
Prije nego se odlučite na kupnju kriptovaluta, odlučite se koja će biti njihova namjena jer u skladu s time ćete ih i početno vrednovati. S obzirom kako poslovni subjekti mogu samostalno raspolagati kriptovaltuma, one predstavljaju imovinu društava te ona može biti evidentirana ili kao nematerijalna imovina ili kao zalihe.
Ako je njihove stjecanje dugoročno i nisu namijenjene trgovanju nego držanju radi porasta vrijednosti, kriptovalute se evidentiraju kao nematerijalna imovina te se njihovo početno i naknadno vrednovanje uređuje kroz Međunarodne računovodstvene standarde (MRS 38 – nematerijalna imovina), kao i Hrvatske standarde financijskog izvještavanja (HSFI 5 – dugotrajna nematerijalna imovina).
Razlog zašto se kriptovalute mogu evidentirati kao nematerijalna imovina leži i u činjenici kako nemaju fizička obilježja te se mogu identificirati ako su:
- odvojive od društva koje ih posjeduje te se mogu dalje prodati ili dati
- imaju ugovorno ili drugo zakonsko pravo
S obzirom kako zadovoljavaju prvi kriterij, kritpovalute se iz istog razloga i svrstavaju u nematerijalnu imovinu no da bi bile priznate moraju zadovoljiti i ove stavke:
- očekivanje buduće ekonomske koristi za društvo
- trošak nabave te imovine može se pouzdano izmjeriti
Početno i naknadno vrednovanje kao nematerijalne imovine
Nakon što ste utvrdili da možete kriptovalute iskazati kao nematerijalnu imovinu jer su ispunjeni svi uvjeti koji to propisuju, potrebno je odrediti vrijednost po kojoj će se one iskazati u poslovnim knjigama.
One kriptovalute koje su nabavljene na tržištu putem neke od dostupnih burzi, početno se mjere prema trošku nabave, umanjene za rabate i trgovačke popuste, a uvećane za troškove koji se izravno mogu pripisati pripremi kriptovaluta za predviđenu uporabu.
Kada se kriptovlate steknu darovanjem, vrijednost se procjenjuje prema tržišnoj vrijednosti na datum primitka te se iskazuje prihod od besplatnog primitka na računu 7834 – Prihodi s osnove besplatnog primitka imovine. Ukoliko se za dobivene kriptovalute napravila neka protučinidba u vidu neke usluge, utoliko se primitak kriptovaluta ne smatra darom nego oblikom plaćanja za obavljenu uslugu.
Za naknadno vrednovanje društva mogu odabrati model troška ili model revalorizacije.
Kod modela troška se nematerijalna imovina nakon početnog priznanja mjeri prema trošku nabave, umanjenom za akumuliranu amortizaciju i akumulirani gubitak od smanjenja vrijednosti. Ovdje treba istaknuti kako se naknadno vrednovanje uzima za imovinu s ograničenim vijek uporabe dok se kod neograničene ili neodređenog vijeka uporabe ista ne amortizira nego testira na smanjenje. To se radi usporedbom fer vrijednost s knjigovodstvenom vrijednosti na svaki datum bilance, kada postaje jasni pokazatelji koji upućuju na promjenu vrijednosti.
Kod modela revalorizacije uzima se alternativni postupak za imovinu kod koje postoji aktivno tržište na kojem se određuje njena fer vrijednost. U tom slučaju se nematerijalna imovina početno priznaje prema trošku nabave, a naknadno se iskazuje prema revalorizacijskoj vrijednosti koja predstavlja fer vrijednost na datum revalorizacije, umanjen za naknadnu akumuliranu amortizaciju i sve naknadne akumulirane gubitke od smanjenja vrijednosti.
Rezultat je ili povećanje vrijednosti koji se evidentira u bilanci pod stavkom revalorizacijska pričuva ili smanjenje vrijednosti koje se evidentira pod troškom u RDG-u.
Prodaja i zalihe kriptovaluta
Za prodaju vrijede ista pravila kao i za bilo koji drugi oblik nematerijalne imovine te se primjenjuje neto načelo iskazivanja prihoda i rashoda. Prihodi od prodaje nematerijalne imovine se iskazuju na računu 7812 – prihodi od prodaje dugotrajne nematerijalne imovine dok se rashodi iskazuju na računu 730 – rashodi od prodaje dugotrajne imovine.
S obzirom kako se kriptovalute svrstavaju u prenosive instrumente plaćanja, na sve se njihove transakcije, uključujući posredovanje, primjenjuje oslobađanje od plaćanja PDV-a, a isto se mora navesti na ispostavljenom računu ako je prodavatelj obveznik plaćanja PDV-a.
Za one kriptovalute koje se nabavljaju s ciljem trgovanja, iste se evidentiraju kao kratkotrajna imovina prema HSFI 10 – Zalihe ili MRS 2- Zalihe, ovisno koje standardne društva primjenjuju te se bilježe kao zaliha robe na osnovnom računu 660 – roba na skladištu. Razlog je u tome što društvo može stjecati kritpovalute iz razloga prodaje u redovnom tijeku poslovanju, ali i za posredovanje u trgovini kriptovaluta.
Za ona društva koja trguju u svoje ime i za svoj račun, početno se mjerenje radi prema trošku stjecanja, a prilikom prodaje se kriptovalute evidentiraju kao prihod. Kod kriptovaluta koje se vode kao zalihe, potrebno je voditi i analitičku evidenciju te odrediti metodu prema kojoj se zalihe smanjuju, FIFO metoda ili PPC.
Kada se kriptovalute nabavljaju i evidentiraju kao dugotrajna nematerijalna imovina, može se raditi naknadna reklasifikacija u dugotrajnu imovinu namijenjenu prodaji, a tada dolazi do prijenosa na kratkotrajnu imovinu u okviru računa 690 – nematerijalna imovina namijenjena prodaji. Ona se vrednuje prema neto utrživoj ili knjigovodstvenoj vrijednosti, ovisno koja je niža.
Porezni tretman kriptovaluta
Sukladno presudi Suda EU-a u predmetu C-264/11, trgovanje bitcoinom kao najvećom kriptovalutom smatra se financijskom transakcijom, te se na dohodak ostvaren po osnovi trgovanja bitcoinom i ostalim kritpovalutama plaća porez na dohodak po osnovi kapitalnih dobitaka. Porez se plaća na razliku između nabavne i prodajne cijene, umanjenoj za možebitne troškove trgovanja.
Poreza su oslobođene sve fizičke i pravne osobe koje su kriptovalute držale duže od dvije godine od datuma stjecanja istih, ali se i u tom slučaju mora ostvarena dobit prijaviti Poreznoj upravi. Također se mora voditi i FIFO evidencija svih obavljenih transakcija kako bi se dokazalo ili povećanje kriptovaluta tijekom tog vremena ili uspostavio vremenski tijek u slučaju dokupljivanja iste kriptovalute po osnovi koje je ostvarena dobit.
Ukoliko je dobit ostvarena u 2022. godini, fizičke i pravne osobe imaju vremenski rok do kraja veljače 2023. godine, dostaviti nadležnoj Poreznoj upravi JOPPD obrazac koji uređuje navedeno, a iznos poreza se plaća po stopi od 10 posto, uvećanoj za odgovarajući prirez.
U slučaju stjecanja kriptovaluta putem rudarenja, ispunjavanjem anketa, igranjem igrica, raznim ulaganjima (staking i liquidity pool), takav se prihod u trenutku stjecanja smatra drugim dohotkom na koji se plaćaju doprinosi i porez od 20 posto uvećan za pripadajući prirez te se podnosi JOPPD obrazac u roku 30 dana od dana stjecanja.
Ukoliko se bavite poslom koji omogućava plaćanje ili primanje kriptovaluta po osnovi izvršene usluge ili prodaje robe, te Vas zanima računovodstveni ili porezni tretman takvih transakcija, utoliko nam se slobodno obratite za pomoć.
Autor: Šimun Zorić
