Za ovlaštene računovođe, revizore te porezne savjetnike od iznimne je važnosti da prilikom obavljanja svojih djelatnosti budu upoznati s odredbama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, kao i smjernicama nadležnih tijela u sprječavanju zlouporabe financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma u Republici Hrvatskoj.

Prema definiciji, pranje novca podrazumijeva poduzimanje radnji kojima se prikriva pravi izvor novca, druge imovine ili prava za koje postoji sumnja da su nezakonito pribavljena u zemlji ili inozemstvu, a sve te radnje podliježu određenim fazama u kojima se događa plasiranje sredstva, kao i metode putem kojih se prikrivaju nezakonita stečena sredstva ili nezakonite radnje.

U nastavku teksta donosimo Vam pregled uloge ovlaštenih računovođa, revizora te poreznih savjetnika kao aktivnih sudionika u prevenciji tih radnji, kao i raznih faza te metoda koje se koriste prilikom pranja novca.

Uloga ovlaštenih računovođa, revizora i poreznih savjetnika

Osobe koje obavljaju profesionalne djelatnosti kakve su računovodstvo, porezno savjetovanje ili revizija, spadaju pod obveznike provedbe mjera koje za cilj imaju donošenje pisanih politika, kontrola i postupaka za smanjivanje i učinkovito upravljanje rizikom od pranja novca.

Svi navedeni aktivni sudionici, a sukladno važećim Zakonu i smjernicama, trebaju donesti interne akte kojima se želi urediti postupci dubinske analize društva kojeg se revidira ili savjetuje, kao i procjene rizika za takva društva u smislu izloženosti nezakonitim radnjama pranja novca.

Interni akti trebali bi sadržavati i procedure za obavještavanje nadležnih tijela RH u slučaju detektiranja nelegalnih radnji, kao i stručno osposobljavanje djelatnika koji bi trebali voditi brigu o prikupljenim podacima.

Analiza procjene rizika ima za cilj klasičnu procjenu rizika poslovnog subjekta kojeg se revidira ili savjetuje, a u pogledu strukture i profila poslovanja odnosno transakcija koje isti obavljaju, a zatim se taj rizik klasificira kao niski, srednji ili visoki.

S obzirom kako društva često imaju transakcije veće od 105.000,00 HRK, revizori, računovođe i porezni savjetnici trebali bi provoditi mjere dubinske analize kako bi utvrdili o kakvim se točno transakcijama radi te u slučaju bilo kakve sumnje kako se provode aktivnosti koje spadaju pod pranje novca, trebaju o istome obavijestiti Ured za sprječavanje pranja novca.

Faze pranja novca

Proces pranja novca odvija se u tri faze. Prva faza je plasiranje sredstava kada se sredstva generirana od strane pošiljatelja od nezakonitih radnji, poput kriminala, plasiraju po prvi put u financijski sustav ili se ta sredstva koriste kako bi se kupila određena materijalna imovina poput stana, kuće, vozila, strojeva, robe itd.

Takva se sredstva ujedno mogu miješati sa sredstvima generiranim prihodima od zakonitog poslovanja, a na račune koje društva koristi za redovito poslovanje, se deponiraju u manjim iznosima kako ne bi bila sumnjiva nadležnim tijelima i samoj banci koja također ima dužnost prijave svih sumnjivih transakcija. Prva je faza ujedno najvidljivija i najlakše se otkriju radnje pranja novca.

U drugoj se fazi provodi prikrivanje kroz niz složenih transakcija koje za cilj imaju udaljavanje sredstava od njihovog inicijalnog vlasnika i od trenutka kada su prvi put ušle u financijski sustav ili je putem istih nabavljena određena materijalna imovina. To može uključivat izdavanje lažnih fakturi, potpisivanje lažnih ugovora, osnivanje offshore društava, fiktivna zaduživanja i slično.

Treća je faza integracije i tu se nezakonito stečeni novac uspijeva integrirati u financijski sustav te je otkrivanje stvarnog podrijetla takvih sredstva u ovoj fazi praktički nemoguće.

Metode pranja novca

Postoji puno metoda koje se koristi prilikom pranja novca, pogotovo u doba digitalne transformacije poslovanja kada se koriste novi digitalni kanali za prijenos i prikrivanje transfera financijskih sredstava, no neke od najčešćih su iduće:

1. Fiktivna društva – ova se društva osnivaju od strane matice društva, koje redovno i zakonito obavlja svoje djelatnosti, ali mu je potrebno društvo preko kojeg bi plasiralo nezakonito stečena novčana sredstva.
2. Višestruke transakcije – metoda obavljanja dvije ili više transakcije u istom danu, od iste osobe, na željeni račun primatelja, ali jednako podijeljenih iznosa kako bi ukupno deponirana sredstva bila manja od iznosa koja podliježu provjeri od strane nadležnih državnih tijela ili banke kod koje je račun.
3. Strukturiranje – slično kao i kod višestrukih transakcija, strukturiraju se veliki iznosi u više manjih, a u financijsku sustav se ubacuju od puno osoba i u iznosima po transakciji koji ne bude sumnju od strane nadležnih tijela.
4. Korištenje predstavnici – korištenjem nominalnih predstavnika u vidu članova obitelji, poslovnih partnera ili prijatelja, a koji se stavljaju za vodeće osobe društava matica ili onih osnovanih s ciljem pranja novca, također se pokušava ubaciti u financijski sustav nezakonita stečena sredstva i tijekom vremena im prikriti trag.
5. Kupnja imovine – metoda kojom se kupuje imovina značajnog iznosa, ali preko osoba koje su u bliskom odnosu sa stvarnim vlasnikom i preko kojih se sklapa kupoprodajni ugovor.

Ukoliko Vas zanimaju mjere za kontrolu rizika i obuka zaposlenika po pitanju detektiranja aktivnosti pranja novca, utoliko nam se slobodno obratite za pomoć.