Neovisno kojom se djelatnošću bave ili unutar koje industrije posluju, svim društvima potreban je kapital kako bi financirali svoje poduzetničke pothvate i buduće poslovne planove.

Dostupni izvori financiranja mogu biti razni, od internih izvora poput uplata likvidnih sredstava u temeljni kapital društva od strane vlasnika ili akumulirane neto dobiti pa do eksternih izvora poput bankovnih kredita, raznih fondova ili državnih poticaja.

Sukladno tome društva se odlučuju i za vrste financiranja te procjenjuju je li bolje financiranje dugom kreditnih institucija, nekim državnim poticajem ili putem financiranja kroz pribavljanje kapitala.

Vrsta financiranja putem pribavljanja kapitala nije tako česta na našem tržištu, gdje većinski dominira financiranje putem duga, ali dolaskom nove generacije vlasnika mijenja se i stajalište spram financiranjem poslovanja društva putem kapitala. Ona mogu doći u raznim oblicima, a najčešće je putem izdavanja vrijednosnih papira, gdje je glavni cilj društva postići što veću cijenu i zauzvrat omogućiti investitorima zadovoljavajuće povrate kako bi se proces mogao ponoviti i u budućnosti.

U nastavku teksta donosimo vam pregled kako izgleda izdavanje vrijednosnih papira od strane društva te kako se odvija proces prodaje prema potencijalnim investitorima na tržištu kapitala.

Inicijalna javna ponuda

Tržište kapitala je u užem smislu skupni pojam za ponudu i potražnju vrijednosnica, a kao izvor financiranja društava u Republici Hrvatskoj najčešće je sinonim za izdavanje obveznica i dionica, putem kojeg društva pribavljaju kapital.

Inicijalna javna ponuda (eng. IPO – Inital Public Offer) formalni je naziv za prvu javnu ponudu dionica nekog privatnog/državnog društva prema investicijskoj javnosti, a postoje razne tehnike kako se proces prodaje dionica može napraviti.  Na uređenim tržištima inicijalna javna ponuda uvijek dolazi u istom obliku, a to je ugovor s institucionalnim investitorima kroz knjigu upisa (eng. book building) te maloprodajnom javnom ponudom prema zainteresiranim malim ulagačima (eng. retail investors).

Ponude vrijednosnih papira institucionalnim ulagačima (banke, investicijski fondovi, mirovinski fondovi, osiguravajuće kuće itd.) često sadrže element garancije prodaje, a prema tom sustavu ovlašteni poslovni subjekt (Savjetnici), organiziraju prodaju i marketing vrijednosnih papira ulagačima putem preliminarnog procesa koji se naziva knjiga upisa (eng. book building), a kojim Savjetnici pokušavaju odrediti cijenu po kojoj će se vrijednosni papiri ponuditi u inicijalnoj javnoj ponudi. Cijena vrijednosnih papira koja se dogovori u procesu biti će osnova za konačno određivanje cijene u inicijalnoj javnoj ponudi.

Početna faza sastoji se u procjeni i pripremi pravnog i regulatornog okvira kada se odlučuje na kojim tržištima i burzama će se dionice ponuditi, a također i od strukturiranja posla koje se odnosi na dubinska snimanja i pripremu prospekta društva prema zainteresiranoj javnosti, kao i osmišljavanju marketing kampanje kako bi javnost bila upoznata s procesom inicijalne javne ponude.

U fazi izvršenja se potencijalnim investitorima prezentiraju analize financijskih izvještaja društva, kako bi se testirao stav ulagača te će se konačni uvjeti prodaje i cijene formirati na osnovu tih sastanaka.

Kada počne faza marketinga, tada se prema zainteresiranoj javnosti puštaju informacije u vidu drafta prospekta, a koji predstavlja dokument sa svim informacijama potrebne investitorima za procjenu.  Nakon tog perioda određuje se cijena dionica koja će se izdavati putem inicijalne javne ponude, a ona predstavlja tržišne uvjete, ukupnu potražnju predstavljenu u knjizi upisa i cjenovnu osjetljivost koju su potencijalni investitori tijekom prethodnih sastanka naglasili.

Tek tada Savjetnici angažirani na strani društva, koje izdaje dionice, mogu pristupiti formalno institucionalnim ulagačima te im ponuditi kupnju dionica, a zatim se šalje konačni prospekt u kojem je cijena dionica određena. Na osnovu prospekta ulagatelj može objektivno procijeniti rizike i donijeti odluku o ulaganju, a prospekt se odobrava od strane regulatora kojeg u Hrvatskoj predstavlja agencija za nadzor financijskih usluga – HANFA.

Savjetnici u dogovoru s društvom mogu utjecati i na ciljanu distribuciju dionica, a na temelju unaprijed definiranih kriterija, čiji je cilj favoriziranje kvalitetnih investitora koji neće odmah po kupnji dionica iste i prodati ako im cijena naraste.

U odnosu na „book building“ ponudu, koja nudi fleksibilnost društvu da promijeni cijenu tijekom marketing faze i odredi kome točno želi prodati dionice putem diskrecijske odluke društva, maloprodajna javna ponuda je ponuda dionica i prema malim investitorima u isto dogovoreno vrijeme.

U maloprodajnoj javnoj ponudi najčešće se raspon cijena dionice određuje prije ponude, ali se točna cijena utvrđuje nakon ponude. Pojednostavljeno, finalna tržišna cijena dionica reflektira potražnju na tržištu.

No kada je ponuda prema malim ulagačima fiksna, cijena dionice je unaprijed određena, a postupak je općenito sličan kao kod „book building“ ponude prema institucionalnim investitorima te je cijena dionice u takvom postupku potpuno neovisna o tržištu. U današnje vrijeme se rijetko koriste tehnike ponude minimalne cijene i cjelokupnog uvrštavanja dionica prema standardnim tržišnim procedurama već se radi o kombinaciji prethodno navedenih postupaka.

Sekundarna ponuda

Društva koja se odlučuju na povećanje kapitala putem ponovnog izdavanja vrijednosnih papira, a koji se naziva sekundarna ponuda, biraju metodu povećanja kapitala sukladno tome je li društvo službeno listano na burzi i jesu li trenutni vlasnici dionica spremni ponovno sudjelovati u procesu kupnje istih.

U slučaju kada su postojeći dioničari spremni ponovno sudjelovati u procesu kupnje dionica te za društvo nije potrebno ili poželjno sudjelovanje novih potencijalnih ulagača, proces kupnje se odvija s pravom prvenstva postojećih dioničara kojima se daje ekskluzivno pravo kupnje.

Unaprijed se objavljuje kolika će biti cijena novih dionica te proces kupnje počinje svega par dana nakon službene objave cijene. U odnosu na trenutnu tržišnu cijenu već izdanih dionica, oni kupci koji imaju pravo prvenstva kupnje dobivaju značajniji diskont jer društvo želi izbjeći situaciju odustajanja od kupnje ako uoči kotacije novih dionica na tržištu cijena postojećih.

Međutim kada je stav postojećih dioničara negativan spram kupnje novih dionica ili kada društvo jednostavno želi proširiti svoju dioničarsku bazu, tada se ne izdaje pravo prvenstva na kupnju novih dionica. U tom slučaju se cijena dionica ne određuje unaprijed nego se čeka da prođe faza marketinga, prezentiranja dionica potencijalnim investitorima te izdavanja službenog prospekta, a diskont kao u slučaju prava prvenstva kupnje nije toliko velik, ali ipak postoji. Također, a iako nema prava prvenstva kupnje, Društvo se može predomisliti i dati određeni vremenski period postojećim dioničarima unutar kojeg imaju prednosti pri kupnji.

Ukoliko razmišljate o pribavljanju financiranja putem izdavanja vrijednosnih papira društva i zanima Vas kako cjelokupni proces izgleda u praksi, utoliko nam se slobodno obratite za pomoć.