Strateško spajanje, ako je provedeno kao dio promišljene strategije rasta, može rezultirati sinergijskim učincima na strani prihoda i/ili troškova, a koje se nazivaju operativnim sinergijama o kojima smo pisali u prethodnom blogu.

Osim operativnih sinergija, M&A transakcije rezultiraju i financijskim sinergijama koje se mogu definirati kao sinergije čiji se benefiti pojavljuju kao bolji novčani tokovi društva ili kao manji trošak kapitala, a moguće je postići i oba benefita u slučaju pravilnog detektiranja ciljanog društva za preuzimanje i kasnijeg pravilnog vođenja.

I dok se kod tradicionalnih procjena vrijednosti u M&A transakcijama naglasak po pitanju sinergija stavlja baš na operativne sinergije, financijske sinergije postale su relativno važnije kao izvor stvaranja vrijednosti za društvo, osobito u kontekstu zadnje financijske krize i strože zakonske regulative kod kreditiranja društava.

Uzimajući u obzir izvore koji utječu na financijske sinergije, možemo reći kako se iste deriviraju iz boljeg pristupa izvorima financiranja, bolje kreditne sposobnosti, povećanoj diverzificiranosti poslovanja kao i većem tržišnom udjelu, a u nastavku teksta donosimo Vam faktore koji se ubrajaju pod financijske sinergije.

Prosječni ponderirani trošak kapitala

Ponderirani prosječni trošak kapitala (eng. WACC) je ponderirani prosjek cijene kapitala (dioničari) i trošak duga nakon oporezivanja (kreditori), a predstavlja trošak kapitala kojeg su osigurali i dioničari i kreditne institucije kako bi društvo moglo financirati sve svoje poslovne aktivnosti.

Visok ponderirani prosječni trošak kapitala obično je signal većeg rizika povezanog s poslovanjem društva dok niži omogućuje društvima jeftinije financiranje novih projekata, a financijske sinergije mogu pozitivno utjecati baš na postizanje manjeg troška kapitala za društvo te ujedno i na ukupni manji trošak financiranja poslovanja.

Društva koja su veća po svojoj klasifikaciji (poslovni prihodi, zaposlenici itd.) mogu doista imati manji trošak kapitalabaš zahvaljujući svojoj veličini i manjem riziku od stečaja, a buduće poslovanje takvih društava ima i manju volatilnost kod generiranja novčanih tokova. To dovodi do smanjivanja zahtijevane stope povrata od strane svih kreditora, odnosno smanjuje se operativni rizik za društvo, što omogućava pronalazak optimalne strukture kapitala. Upravo iz tog razloga društva se odlučuju ući u M&A proces jer nastavljajući samostalno poslovati na tržištu ne bi mogla do te mjere smanjiti svoj trošak kapitala.

Stavke koje utječu na sinergije troška kapitala mogu se sumirati pod sljedeće:

• Mogućnost jeftinijeg zaduživanja (bolja kreditna sposobnost)
• Manji operativni rizik poslovanja (manja volatilnost novčanog toka)
• Mogućnost pronalaska optimalne strukture kapitala (omjer vlastitog kapitala i duga)

Porezna efikasnost

Financijska sinergija poznata kao porezna efikasnost odnosi se na smanjenje poreza, a koja se realizira radi poreznog štita, prijenosa poreznog gubitka ili povećanja imovine/upisa imovine.

Društvo koje ulazi u M&A proces dobiva mogućnost većeg generiranja duga za financiranje budućih investicija, čime može utjecati i na konačne porezne uštede. Naime, trošak kamata je porezno priznati rashod koji umanjuje osnovicu poreza na dobit. Dakle, društva imaju porezni štit kada se financiraju dugom jer su u mogućnosti smanjiti poreznu osnovicu i samim time trošak poreza.

Kod prijenosa poreznog gubitka društvo koje ulazi u M&A proces može napraviti prijeboj oporezive dobiti s neto operativnim gubicima društva koje se preuzima. Porezni gubici mogu se prenijeti i iskoristiti unutar pet godina nakon godine u kojoj su gubici nastali i moraju se iskoristiti redoslijedom kojim su nastali. Gubici se ne mogu prenijeti na treću stranu osim u slučaju spajanja, razdruživanja ili pripajanja. Porezni gubici se također ne mogu vratiti.

Kod povećanja imovine radi se o poreznoj efikasnosti zbog ponovne procjene vrijednosti imovine društva koje se preuzima i povećanju amortizacije iste, čime se ostvaruje porezna ušteda. Većina društava amortizira imovinu linearnom metodom jer je tako obračunata amortizacija, po propisanim stopama, porezno priznat rashod. Društva su, međutim, slobodna koristiti bilo koju metodu amortizacije definiranu domicilnim zakonodavstvom i propisom te procijeniti korisni vijek trajanja svih dugotrajnih sredstava u skladu sa svojim računovodstvenim politikama.

Financijska fleksibilnost

Financijska fleksibilnost predstavlja sve financijske sinergije koje dopuštaju društvu koje ulazi u M&A proces sigurniji i lakši pristup financijskom tržištu, kao i smanjenje rizika od nelikvidnosti i stečaja, odnosno društva zbog toga dobivaju mogućnost pribavljanja kapitala s internacionalnih tržišta.

Primjerice, komercijalni zapisi kao kratkoročni dužnički vrijednosni papiri koje izdavatelj izdaje radi pribavljanja kratkoročnih sredstava, ubraja se pod rizičnije financijske instrumente jer ga izdaju društva različitog boniteta i često bez ikakvog sredstva osiguranja. Ona društva koja imaju zadovoljavajuće financijske pokazatelje, dobivaju mogućnost korištenja bankovne garancije čime se smanjuje rizik za potencijalne kupce i osigurava potrebna likvidnost.

Komercijalni zapisi samo su jedan od financijskih instrumenata koji su dostupni društvima kao sredstva financiranja, a svi ti instrumenti ne bi bili dostupni društvu da je nastavilo poslovati na tržištu kao zasebni entitet i da je propustilo financijske sinergije koje su rezultat M&A transakcije.

Vrijednost financijskih sinergija

Glavna poanta financijskih sinergija je upravo u tome da društva koja ulaze u M&A proces vjeruju kako ista postoje i kako mogu biti izrazito relevantna za buduće poslovanje u smislu određenih pokazatelja poput boljeg kreditnog rejtinga, a koji se ne bi mogao postići kada bi društva nastavila poslovati samostalno.

U tom smislu financijska fleksibilnost odnosi se na rast veličine novog društva dok porezna učinkovitost proizlazi iz poreznih mogućnosti koje preuzimanje nudi.

Prema istraživanju koje je 2009. godine provela najveća svjetska investicijska banka J.P. Morgan, a kojim se htjelo izmjeriti kakav učinak imaju komponente financijske sinergije po društva nakon M&A procesa, financijska fleksibilnost izdvojila se kao najvažnija komponenta koja ostvaruje najveće benefite.

Naime, nakon što društvo dovrši cjelokupni proces preuzimanja i spajanja, njegova financijska fleksibilnost može se povećati od 4% do 8%. Koliko će točno biti povećanje, ovisi o kreditnom rejtingu kojeg su društva imala prije M&A procesa, a isti ocjenjuju agencije poput S&P, Moodys i Fitch. Jednako je i s troškom kapitala kao jednom od komponenti financijskih sinergija koja može ostvariti benefite do 8 %, dok je porezna učinkovitost zanemariva stavka bez obzira koliko se kreditni rejting društva unaprijedio te ostvaruje benefite do 1 %.

Gledajući ukupne benefite financijskih sinergija koje uključuju kumulativ svih komponenti (financijska fleksiblnost, trošak kapitala i porezna učinkovitost), najveću korist nakon M&A transakcija imaju ona društva koja su prije procesa imala znantno lošiji kreditni rejting utvrđen od strane bonitetnih kuća.

No pojedine teorije korporativnih financija govore kako bi pozitivan utjecaj financijskih sinergija u smislu novčanog toka ili strukture kapitala mogao biti zanemariv u odnosu na druge dobitke nakon M&A transakcije, a jednako je i u vezi pozitivnog efekta troška kapitala o kojem smo pisali. To je ujedno i razlog zbog kojeg neki financijski analitičari stavljaju operativne sinergije i prilike za rast ispred financijskih sinergija, govoreći kako se operativne sinergije i njezini učinci postižu više organski.

Ukoliko ste zainteresirani za preuzimanje nekog društva i zanima Vas postoje li realne financijske sinergije koje se mogu ostvariti kroz M&A transakciju i kako će one točno izgledati u budućim projekcijama, slobodno nam se obratite za pomoć.