Svi aktivni poslovni subjekti koriste određena sredstva za svoj rad. I dok se to kod uslužnih djelatnosti odnosi na opremu za rad poput računala, laptopa ili uredskog namještaja, društva koja se primjerice bave proizvodnjom koriste za svoj rad materijalnu imovinu u vidu proizvodne hale, strojeva i alata, pogonskog inventara čija nabava inicijalno zahtjeva značajni iznos kapitala.
Baš zato neka od osnovnih sredstava koja su nužnost za razne djelatnosti, predstavljaju s aspekta ulaganja priličan izazov zbog svoje nabavne vrijednosti, a jedno od ključnih pitanja za menadžment društva jest koristi li se nabavljena imovina efikasno i može li stvoriti buduće ekonomske koristi.
Jedan od onih pokazatelja koji Vam može dati odgovor na pitanje efikasnog korištenja imovine jest izračun operativne poluge, a u nastavku teksta objasnit ćemo kako koristiti formulu za operativnu polugu kojom možete mjeriti efikasnost korištenja osnovnih sredstava za rad.
Što je operativna poluga?
Ako su fiksni troškovi veći od varijabilnih, društvo će generirati visok omjer operativne poluge te će ostvariti veću dobit od svake pojedinačne prodaje. Također, veći udio varijabilnih troškova generirat će nizak omjer operativne poluge, a društvo će ostvariti manji profit od svake pojedinačne prodaje.
Ovo je financijska upotreba omjera, ali se može proširiti i na donošenje menadžerskih odluka.
Menadžeri koriste formulu za operativnu polugu kako bi utvrdili kada se događa „breakeven scenario“ odnosno „točka pokrića“, a koji predstavlja razinu poslovne aktivnosti, mjerenu proizvodnjom, prodajom ili količinom prodane robe u kojoj ukupni prihodi pokrivaju ukupne troškove.
Cilj je analize izbjeći buduće projekcije stopa zarade na osnovu povijesnih podataka jer okolnosti koje su utjecale na povećanje profita par godina za redom, ne moraju nužno utjecati na poslovanje društva u budućem periodu. Neke od tih okolnosti mogu biti strukturalne promjene u proizvodnji, efekt monetarnih škara ili jednostavno ciklički efekt naglašen troškovnom strukturom društva, a koji se može istražiti korištenjem breakeven analize kao i formulom za operativnu polugu.
Izračun točke pokrića
Menadžeri dakle koriste operativnu polugu za izračun točke pokrića društva i procjenu učinkovitosti strukture cijena. Učinkovita struktura cijena dovodi do većih ekonomskih dobitaka jer društvo može bolje kontrolirati potražnju nudeći bolji proizvod po nižoj cijeni. Ako društvo generira odgovarajući opseg prodaje, pokrivaju se fiksni troškovi, što dovodi do profita. Međutim, kako bi se pokrili varijabilni troškovi, društvo mora povećati prodaju.
Točka pokrića nije apsolutni pokazatelj nego ovisi o dužini perioda koji se uzimaju u obzir zato što se razlika između fiksnih i varijabilnih troškova može objasniti samo setom pretpostavki te prije ili kasnije bilo koji fiksni trošak može postati varijabilni.
Postoje tri različita načina pomoću kojih možete izračunati točku pokrića:
- Operativna točka pokrića
Računa se kao omjer fiksnih troškova društva i kontribucijske marže. Operativna točka pokrića označava stabilnost operativnih aktivnosti, no ponekad zanemaruje financijskih troškova.
- Financijska točka pokrića
Računa se dodavanjem troškova kamate fiksnim troškovima te se taj iznos stavlja u omjer s kontribucijskom maržom. U odnosu na operativnu točku pokrića dodali smo trošak kamata, ali bez troška kapitala.
- Apsolutna točka pokrića
Računa se zbrajanjem neto dobiti potrebne za pokriće troška kapitala u odnosu na fiksne operativne troškove i trošak kamata. Dakle apsolutna točka pokrića uzima u obzir i trošak kamata kao i neto dobiti koju traže dioničari odnosno sve povrate koje zahtijevaju investitori.
Korištenje operativne poluge
Kao što smo prethodno utvrdili, izračun operativne poluge pomaže vam da utvrdite koji postotak ukupnih troškova Vašeg društva čine fiksni i varijabilni troškovi, a što u konačnici dovodi do utvrđivanja koliko učinkovito društvo koristi fiksne troškove za stvaranje profita.
Izračunava se tako što se u omjer stavlja kotribucijska marža s operativnom dobiti ili se može izračunati kada se prihodima od prodaje oduzmu varijabilni troškovi i onda stave u omjer s operativnom dobiti.
Logično, što je društvo dalje od točke pokrića, stabilniji su mu izvori prihoda i mogućnosti buduće zarade, a jednako tako što su veći fiksni troškovi kao udio u ukupnim troškovima, poveća se i točka pokrića. To uzrokuje veću volatilnost po pitanju budućih prihoda, a povećava se i operativna poluga.
Upravo stupanj operativne poluge pruža korisnu informaciju društvu u vezi očekivanog povećanja prodaje te povećanja operativne marže, a korištena multipla govori nam koliko puta će se operativna dobit povećati ili smanjiti, kada se poveća ili smanji prodaja.
Jednako tako često društva s visokom operativnom polugom mogu biti osjetljiva na poslovnu cikličnost i promjenjive makroekonomske uvjete, kao što su nedavni uvjeti na tržištu kada smo svjedočili padu industrijske proizvodnje, pa svi zainteresirani investitori ili kreditori mjere operativnu polugu ciljanih društava jer im pruža informaciju koliko su ona trenutno rizična za ulaganje.
Upravi iz tog razloga bitno je stalno nadzirati vlastito poslovanje te pravilno mjeriti i tumačiti financijske pokazatelje. Ukoliko Vas zanima kako ispravno analizirati poslovanje Vašeg društva, slobodno nam se obratite za pomoć.
