Financijska analiza je proces skupljanja, upoznavanja, provjeravanja i interpretiranja financijskih podataka. Cilj financijske analize je objasniti kako društvo može stvoriti vrijednost u srednjem roku (gledište dioničara) i utvrditi je li društvo likvidno i solventno (stajalište zajmodavaca). Osnovne vrste i postupci analize financijskih izvještaja su vertikalna analiza, horizontalna analiza i analiza pomoću financijskih pokazatelja.

Izvor podataka za financijsku analizu

Da bi se upoznalo poslovanje analiziranog društva prvo treba istražiti, odnosno dobiti informacije o njegovom tržištu, proizvodima, modelu proizvodnje, distribucijskom sustavu i ljudskim resursima.

Izvori podataka za koje se pretpostavlja da će biti dostupni za analizu su razgovor s menadžmentom, vlasnicima i ključnim zaposlenicima, financijska izvješća, statistički i ekonomski pokazatelji industrije, izravan uvid (posjet pogonima, maloprodajnim mjestima i sl.).

Ostali izvori informacija koji mogu, ali ne moraju biti dostupni su ugovori s ključnim kupcima društva, ugovori s dobavljačima, ugovori s distributerima, ugovori s najmodavcima, police osiguranja, kreditni ugovori i drugi ugovori s bankama i slično.

Dva preliminarna zadatka financijske analize

Bitno je da analitičar, prilikom financijske analize, dobro poznaje računovodstvene politike društva te računovodstvena načela kako bi se osiguralo da one odražavaju, a ne da iskrivljuju ekonomsku stvarnost analiziranog društva.

Dakle, standardna financijska analiza može se podijeliti na dva preliminarna zadatka, a to su:

1. upoznavanje poslovanja – tržište, proizvodi, model proizvodnje, distribucijski sustav, ljudski resursi i
2. računovodstvene politike – potrebno ih je dosljedno primjenjivati, a ne mijenjati iz godine u godinu jer se time može utjecati na rezultat.

Razumijevanje položaja društva na tržištu postiže se analiziranjem:

• rasta tržišta – visina potražnje, inovacije, internacionalizacija, akvizicije, spajanja i sl.,
• tržišnog rizika – utjecaj događaja izvan tržišta (kamatne stope, cijene robe, devizni tečaj, indeks cijena),
• tržišnog udjela – izračun tržišnog udjela, izrada BCG matrice i
• konkurencije – tko su konkurenti, koji su njihovi ciljevi i poslovne strategije, koje su im prednosti i slabosti, jesu li orijentirani na cijenu ili na proizvod.

Što se tiče samog distribucijskog sustava, on obično ima tri uloge:

1. logistika – izložba, isporuka i skladištenje proizvoda,
2. savjeti i usluge – pružanje detalja o proizvodima i njegova promocija, pružanje usluga nakon prodaje i distribucija informacija između proizvođača i potrošača i obrnuto,
3. financiranje – vršenje kupnje proizvoda.

Četiri faze financijske analize

Također, financijska analiza može se podijeliti u sljedeće četiri faze:

1. stvaranje bogatstva – analiza marže, točka pokrića,
2. ulaganje – obrtni kapital, kapitalni rashodi,
3. financiranje – novčani tok, dug/kapital, likvidnost, kamatne stope, valutni rizik i
4. povrat na ulaganje – ROCE, ROE, financijska poluga.

1. Stvaranje bogatstva

Kod faze stvaranja bogatstva potrebna je analiza marže odnosno njena struktura i izračun točke pokrića. Izračun točke pokrića bitan je za donošenje odluka o prihvaćanju ili odbacivanju novih proizvoda, planiranju reakcije na pad prometa, sniženju prodajne cijene svojih proizvoda, povećanju nabavnih cijena i slično.

2. Ulaganje

Kod potrebnih ulaganja važno je razmotriti obrtni kapital i kapitalne rashode. Obrtni kapital uvjet je likvidnosti i financijske stabilnosti društva, odnosno govori koliko je likvidne imovine društvu na raspolaganju za održavanje i širenje poslovanja. Dok su kapitalni rashodi investicije, primjerice kupnja zgrade ili opreme, i oni dodaju vrijednost društvu.

3. Financiranje

Ulaganja se nekako trebaju i financirati. Stoga se financijske odluke donose na temelju analize novčanih tokova, omjera duga i kapitala, pokazatelja likvidnosti, visine kamatnih stopa i valutnog rizika.

4. Povrat na ulaganje

Ulaganjem društvo zahtijeva određeni povrat. Zato je potrebno napraviti analizu povrata na korišteni kapital (ROCE) koji pokazuje efikasnost u korištenju raspoloživih resursa i povrat na kapital (ROE) koji prikazuje ostvarenu dobit po jedinici uloženog kapitala. Dakle, potrebno je vidjeti učinak poluge. Pravilo financijske poluge govori isplati li se koristiti dugove u financiranju poslovanja društva sve dok se poslovanjem ostvaruje stopa rentabilnosti veća od kamatne stope koja se plaća na dugove društva.

Vrste analize financijskih izvještaja

Osnovni fokus analize su tri temeljna financijska izvještaja: račun dobiti i gubitka, bilanca stanja i izvještaj o novčanom toku. Stoga postoje tri vrste analize financijskih izvještaja, a to su horizontalna analiza, vertikalna analiza i analiza pokazatelja.

Horizontalna analiza

Horizontalna analiza uspoređuje promjene pojedinih pozicija financijskih izvještaja kroz godine. Tako se utvrđuje dinamika kretanja pojedinih financijskih pozicija kao i poslovanja društva. Obično se za horizontalnu analizu uzima razdoblje od 3 do 5 godina kako bi se uspješno proučio trend promjena.

Vertikalna analiza

Vertikalna analiza služi za uspoređivanje financijskih izvještaja unutar jedne godine. Koristi se kako bi se poslovanje društva usporedilo s konkurentima, obzirom da omogućuje usporedbe temeljem relativnih iznosa.

Analiza pokazatelja

Analiza pokazatelja odnosi se na analizu omjera pojedinih financijskih izvještaja kako bi se bolje razumio financijski položaj i financijski rezultat društva.

Prilikom analize pokazatelja mogu se promatrati individualni pokazatelji (likvidnost, ekonomičnost, zaduženost, profitabilnost, aktivnost, investiranje), skupni pokazatelji (Altmanov z-score, Kralicekov DF pokazatelj) te sustavi pokazatelja (Du-Pontov sustav).

Kod same interpretacije pokazatelja, pokazatelji se trebaju promatrati zajedno, a ne pojedinačno. Primjerice, pokazatelj likvidnosti koeficijent tekuće likvidnosti može biti veći od 2, ali to ne mora značiti da je društvo likvidno ako se velik udio kratkotrajne imovine odnosi na zalihe koje su najteže unovčiva kratkotrajna imovina. Kako bi se ocijenila likvidnost društva potrebno je promatrati i druge pokazatelje likvidnosti kao što su koeficijent ubrzane likvidnosti i koeficijent trenutne likvidnosti.

Analitičar može koristiti i sljedeće analize:

• analizu trenda – koristi prošle trendove za procjenu sadašnjosti i predviđanje budućnosti. Analitičar provjerava kakve je poslovne rezultate društvo ostvarivalo u prošlim razdobljima. Analiziranjem prošlih rezultata i upotrebom nekih matematičkih i statističkih metoda i modela, analitičar pokušava predvidjeti potencijalne buduće trendove i poslovne rezultate.
• komparativnu analizu – koristi usporedbe financijskih podataka sa sličnim društvima koja posluju u istom sektoru i njome analitičar pokušava dobiti uvid u uspješnost društva.
• normativnu analizu – temelji se na financijskim pravilima.

Autor: Petra Kakša, Voditelj tima revizije

Ukoliko Vam je potrebna financijska analiza društva, utoliko nam se slobodno javite.

Tim ALPHA CAPITALIS:

Ovlašteni revizori | Ovlašteni interni revizori | Ovlašteni procjenitelji | Ovlašteni računovođe | Ovlašteni investicijski savjetnici | ACCA (Association of Certified Chartered Accountants)