Za Vas kao poduzetnika ideja o dokapitalizaciji zvuči primamljivo. Ulaz strateškog investitora koji će otvoriti nova tržišta, donijeti sinergiju kroz povećanje prihoda i smanjenje troškova zvuči obećavajuće.
Rijetko kada se razmišlja o drugoj strani medalje. Da li je nova situacija za Vas prednost? Ovisi o tome što ste potpisali.
Detalji ugovora postavljaju okvire djelovanja. Nekada ugovoriti nije isto što i dogovoriti.
Navodimo najvažnije uvjete koje trebate ugovoriti kada puštate nekoga u vlasničku strukturu.
-
Struktura ulaganja
Kada vlasnici trgovačkih društava govore o ulasku investitora, obično kažu nešto poput: „Mi trebamo poslovnog anđela.“ Međutim ono o čemu ne raspravljaju su načini na koji investitor može ulagati.
Bitno je da li je investicija strukturirana kao kapital ili kao dug. Investitora koji investira kapital isplaćujete samo ako stvarate profit, dok investitoru koji daje dug plaćate mjesečno bez obzira na sve, odnosno bez obzira je li Vaše poslovanje profitabilno.
Tradicionalno vlasničko ulaganje je bolje za Vas kao vlasnika.
Ukoliko planirate ulaganja putem dužničkih vrijednosnih papira s nalozima („warrant“) utoliko se pobrinite da uvjeti budu isplativi za Vas.
-
Povlaštene vs redovne dionice
Kada netko ulaže u Vaše poslovanje on zapravo kupuje dionice / poslovne udjele Vašeg društva u zamjenu za novac. S time da on može kupiti redovne ili povlaštene dionice.
Ako Vaš investitor posjeduje samo obične (redovne) dionice, onda to znači da ste na istoj razini. Dakle, kada dođe vrijeme za donošenje odluka, svaki od vas bi vjerojatno dobio po jedan glas za svaku dionicu koju posjedujete. U trenutku raspodjele dobiti (ili alokacije gubitka) svaki od vas dobit će proporcionalni udio u odnosu na broj dionica koje posjedujete.
S druge strane, ako Vaš investitor posjeduje povlaštene dionice, on vjerojatno ostvaruje nerazmjernu razinu kontrole i ima veći udio u dobiti nego što mislite. Nositelji povlaštenih dionica obično imaju dodatna prava koja redovni dioničari nemaju, kao što je zaštita od razvodnjavanja te likvidacijska preferencija.
Ako uvidite da Vaši investitori posjeduju povlaštene dionice, to ne znači nužno loše već da će oni upravljati pod potpuno drugačijim pravilima. Pobrinite se da razumijete što investitori dobivaju, a od čega Vi odustajete u smislu kontrole i profita.
-
Zaštita od razvodnjavanja
Kada investitor daje novac za kupnju dionica po određenoj vrijednosti (recimo 100.000 kuna na 1.000.000 kuna), onda oni posjeduju određeni postotak (ovdje u primjeru 10%) od ukupnog broja dionica.
Ako se putem odlučite na dodatnog investitora ili prodaju novih dionica po diskontnoj cijeni npr. svojim zaposlenicima onda ukupan postotak vlasništva tog investitora može pasti ispod 10%. Taj rizik smanjenja ukupnog postotka vlasništva je okidač važnog pojma koji se naziva zaštitna klauzula protiv razvodnjavanja.
Gotovo svaki investitor će u nekom obliku zahtijevati „zaštitnu klauzulu protiv razvodnjavanja“ glavnice. Vama kao vlasniku cilj je razumjeti kako ispregovarati klauzulu koja će Vam služiti najbolje.
-
Likvidacijska preferencija
Likvidacijska preferencija je ljepši način objašnjenja na koji način vlasnici dijele zaradu od prodaje ili bankrota. Najjednostavnije rečeno, ako prilikom prodaje dionica posjedujete 30% dionica, nakon prodaje biste “dobili” 30% sredstava nakon podmirenja svih troškova.
Međutim, ako postoji likvidacijska preferencija, trebali biste pogledati u formulu u klauzuli kako biste utvrdili način podjele zarade od prodaje. Na primjer, ako vanjski investitor doda “double dip” ili “triple dip” stavku u odlomak likvidacijske preferencije, zaradit će dva do tri puta više od prvotnog ulaganja za razliku od Vas (vlasnika i shareholdera).
To se radi s ciljem da vanjski investitor dobije raniji povrat i također djeluje kao obeshrabrenje za prodaju dionica za manju cijenu nego što ono vrijedi.
-
Savezi (covenants)
Vanjski investitori žele saveze u ugovoru kao dio svojih ulaganja jer žele da vodite poslovanje na ispravan način.
Savezi mogu biti pozitivni u smislu da definiraju sve stvari koje bi trebali činiti; npr. distribucija redovitih izvješća, uplate premija osiguranja, deponiranje depozita, održavanje EBITDA marže itd.
S druge strane mogu biti ugovoreni negativni savezi koji djeluju restriktivno. Oni se odnose na aktivnosti koje ne bi smjeli činiti: zaduženje društva iznad određene razine, prodaja poslovnih udjela, likvidacija imovine, promjena vlasničke i/ili upravljačke strukture itd.
Svaki investitor će željeti saveze u nekom obliku te nije nerazumno da se to radi. Ono što Vi želite učiniti je da provjerite da ne potpisujete ništa što zapravo ne možete pratiti, čak i ako to zvuči razumno.
Koji je zaključak?
Prilikom pregovaranja ne budete uspjeli sve klauzule dogovoriti u svoju korist, no ne biste ni trebali. Važno je shvaćanje i razumijevanje tih klauzuli kako ne biste potpisali nešto što ne razumijete i na kraju da umjesto milijunske zarade morate tražiti novi posao.
Treba Vam pomoć kod strukturiranja transakcije? Obratite nam se s povjerenjem.
Autor: Ilija Nikolić mag.oec, ovl.revizor
Ilija je ovlašteni revizor i ACCA kandidat. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, smjer financijska analiza i poslovno planiranje. Ilija posjeduje višegodišnje iskustvo na području revizije različitih djelatnosti…više o autoru
