Svaka odluka donesena u poduzeću ima financijske implikacije, a svaka odluka koja uključuje korištenje novca je korporativna financijska odluka. Općenito definirano, sve što tvrtka radi uklapa se pod rubriku korporativnih financija. Prikladniji naslov za ovu disciplinu bio bi Business Finance, jer osnovna načela ostaju ista, bilo da se gledaju velike, javno trgovane tvrtke ili mala, privatna poduzeća. Prilikom donošenja odluka o ulaganjima, financiranju i dividendama, korporativno financiranje je usmjereno prema jednom krajnjem cilju, za koji se pretpostavlja da maksimizira vrijednost poslovanja.
Korporativne financije izgrađene su na tri načela:
Načelo ulaganja
Uložite u imovinu i projekte koji donose povrat veći od minimalne očekivane stope povrata.
Tvrtke imaju ograničene financijske resurse koji se moraju dodijeliti među potencijalnim investicijama uključujući ne samo one koje stvaraju prihode i dobit (poput uvođenja nove linije proizvoda ili širenja na novo tržište), već i one koje štede novac (poput izgradnje novog i učinkovitijeg distribucijskog sustava). Na posljetku, mogu se smatrati i širokim strateškim odlukama o tome na koja tržišta ući i koja društva akvizirati. Korporativno financiranje pokušava izmjeriti povrat predložene odluke o ulaganju i usporediti ga s minimalnom očekivanom stopom povrata kako bi se odlučilo je li projekt prihvatljiv. Očekivana stopa povrata je viša za rizičnije projekte i mora uzeti u obzir troškove financiranja (kredit, obveznica, kapital, itd.). Kod izabira najpovoljnije investicijske alternative povrat možemo usporediti na tri načina: konvencionalna računovodstvena zarada, novčani tokovi i diskontirani novčani tokovi (gdje uzimamo u obzir i vremenski vrijednost novčanog tokove).
Načelo financiranja
Odaberite kombinaciju financiranja (dug i vlasnički kapital) koja maksimizira vrijednost izvršenih ulaganja i usklađuje financiranje s prirodom imovine koja se financira.
Svaki posao, bez obzira koliko velik i složen, u konačnici se financira mješavinom posuđenog novca (duga) i vlasničkih sredstava (kapitala). S javno trgovačkim društvom dug može biti u obliku obveznica, a kapital je obično uobičajena dionica. U privatnom poslovanju vjerojatnije je da će dug biti bankovni krediti, a uloženi kapital ili zajam vlasnika predstavlja kapital.
Za pronalazak mješavine financiranja, moramo uzeti u obzir sljedeće:
- optimalnu kombinaciju financiranja
- učinke zaduženosti na vrijednost poduzeća.
Nakon što smo naveli optimalnu kombinaciju financijskih sredstava, skrećemo pozornost na usklađenost novčanih tokova duga s novčanim tokovima na imovini koja se financira. Na kraju razmatramo porezne i ostale vanjske posljedice izabrane kombinacije financiranja.
Načelo dividende
Ako nema dovoljno ulaganja koja imaju povrat veći od minimalne očekivane stope, vratite novac vlasnicima poduzeća.
Većina poduzeća željela bi imati neograničene mogućnosti ulaganja koja donose povrate koji premašuju njihove očekivane stope povrata, ali sva poduzeća rastu i sazrijevaju. Kao posljedica toga, svako poslovanje koje napreduje doseže fazu u svom životu kada su novčani tokovi generirani postojećim ulaganjima (ROI) veći od povrata potencijalnih investicija (IRR). U tom slučaju tvrtka bi trebala svoj višak novca vratiti vlasnicima (isplata dividendi ili otkup dionica).
Autor: Emeše Dora Nagy
