Kvalitativna i kvantitativna analiza
Razmišljate o ulaganju, kupnji dionica i upravljanju portfeljom? Kod istraživanja načina ulaganja i odabira dionica naišli ste na različite termine od kojih većina zvuči slično. Ključno pitanje je koju metodu koristiti kod analize koja predstavlja podlogu za donošenje odluka kod ulaganja. U nastavku teksta pokušat ćemo Vam približiti kvantitativne i kvalitativne metode analize prilikom odabira nekog od vrijednosnih papira koji se nudi na tržištu te kako gledati na iste.
Oduvijek je trajala rasprava o prednostima i nedostacima kvantitativnih i kvalitativnih metoda odabira dionica. Koji način djeluje bolje? Je li jedan bolji od drugog? Treba li ulagač koristiti i “kvant” i “qual” čimbenike prilikom donošenja investicijskih odluka?
Kvalitativni pristup
Kvalitativni pristup koncentriran je na kvalitetu društva. Naglasak je stavljen na proizvode društva, usluge, upravljanje, konkurente itd. Posebna pažnja posvećena je pronalaženju društava s održivim konkurentskim prednostima.
Kvalitativno ulaganje zahtijeva pretpostavke o budućnosti koje se temelje na kvaliteti. Analitičar će donositi prosudbe o izgledima dionica na temelju kvalitativnih svojstava društava. Manje se naglašava diverzifikacija nasuprot pronalaženju i pridržavanju kvalitetnih ulaganja. Investitor s izuzetno dugim vremenskim horizontom i željom za kupnjom i držanjem dugi niz godina mogao bi se nagnuti prema ovom pristupu.
Ako ste kupili dionice nekog društva bolje od prosjeka, njezine performanse mogu nadoknaditi činjenicu da niste platili povoljnu cijenu. Drugim riječima, ako držite dionice 20 ili 30 godina, možda neće biti važno što ste za nju platili poštenu cijenu (nasuprot povoljne cijene). Kroz dugo razdoblje držanja kvaliteta tvrtke može biti važnija od plaćene cijene.
Držanje kvalitetne dionice nekoliko desetljeća lako može prevladati plaćanje veće cijene za dionicu. Međutim, većina ulagača ne razmišlja u smislu držanja dionica desetljećima. Što je kraće razdoblje držanja to je važnija cijena koju plaćate.
U stvarnosti je prosječno razdoblje držanja dionica manje od jedne godine. To je najvjerojatnije jedan od razloga zašto studije pokazuju da prosječni ulagač ima manje prinose od tržišta za 3 – 5 postotnih bodova godišnje.
Kvantitativni pristup
Kratka razdoblja držanja (kraća od 5-7 godina) povećava važnost kvantitativnog pristupa. Također povećava potrebu za sigurnosnom granicom.
Kvantitativni pristup koncentrira se na račun dobiti i gubitka, bilance stanja i novčane tokove te analizira odnos između cijene i intrinzične vrijednosti. Trenutne procjene uspoređuju se s povijesnim procjenama i drugim sličnim društvima. Razlika između onoga što plaćate i intrinzične vrijednosti dionice je marža sigurnosti. Razlog za postojanje sigurnosne rezerve je davanje točnih prognoza o budućnosti nevažno. Suočimo se; malo nas može točno predvidjeti budućnost.
Što je veća sigurnosna granica, to je veća širina za negativne uvjete prije nego što imate gubitak. Istodobno, ako se premaše očekivanja, dobit će vam biti eksponencijalno veća. Diverzifikacija je ključna komponenta kvantitativnog ulaganja.
Kvantitativni pristup stavlja naglasak na analizu dionica ili dionica nasuprot analize društva. Opasnost od plaćanja previše za kvalitetnu dionicu nekog društva je da vaše pretpostavke i prognoze moraju biti točne bez sigurnosne granice. Glavni problem za ulagače u odabiru dionica je znati odražava li cijena dionice kvalitetu društva.
Koristite pristup koji najbolje odgovara Vašoj sklonosti riziku, vremenskom horizontu i stilu ulaganja. U stvarnosti, analitičari koriste i kvantitativni i kvalitativni pristup, a oba pristupa imaju vrijednost. Pri odabiru dionica s dividendom krajnji je cilj pronaći društva po cijenama koje pružaju granicu sigurnosti i koja će jamčiti očekivane povrate na inicijalno ulaganje.
Autor: Antonio Brzica
Ovlašteni revizori | Ovlašteni interni revizori | Ovlašteni procjenitelji | Ovlašteni računovođe | Ovlašteni investicijski savjetnici | ACCA (Association of Certified Chartered Accountants)
